piše: Kristina Arić
Opis lokacije: drugi kat ORL odjela ogromne zeničke bolnice. Odjel oskudan finim namještajem, neokrečen, jadan, rekla bih sklepan, uglavnom socijalistički na prvi pogled. Žohari pužu po ćoškovima soba. Zima, magla se kovitla, možda kraj siječnja dvijetisuće i druge. Osoblje stručno. Hrana jestiva.…
Kad sam preslušavala priču svog barbe neposredno prije njegove neočekivane smrti, što tada ni slutila nisam, uživala sam u njegovom milozvučnom glasu, ležernom pričanju i pohvalila ga da je bolji od Rade Šerbedžije u prenošenju emocija. To je bilo sredinom proljeća 2022. godine.… 
Živjeli su preko puta mene. Otac, majka i dvije odrasle kćeri. Umorni od drugih ljudi i tuđih priča, samo su se držali svoga ognjišta i gledali svoja posla. Nisu išli često u goste i nitko im nije dolazio. Možda, par puta godišnje.
Već nekoliko dana slušam kako se moćnici u gradovima hvale uskrsnicama. Vlada želi pomoći umirovljenicima.Vidi se da se bliže izbori i svi kao vode brigu o umirovljenicima par mjeseci pred izbore, ostatak vremena tko nas šiša, snalazi se sirotinjo kako znaš jer „i Bogu si teška“.…
„Sva ljubav ova
Nekada davno živio je jedan kralj kojeg su njegovi podanici jako voljeli. Uvijek je bio spreman saslušati zahtjeve i zadovoljiti potrebe svojih ljudi, ali je imao nešto drugačije navike od drugih kraljeva. Bio je vrlo rezerviran i kao da nikada nije izlazio iz svoje palače gdje je radije primao vladare i druge važne goste.…
Stigao je kraj osnovne škole. Na dodjelu knjižica sam došao sa svojima. Razrednica je o svakom rekla par riječi, zaželjela uspjeh u daljem školovanju, spomenula talente koje je ona kod nas zapazila. Obraćala se nama, učenicima, ali i roditeljima koji su došli na svečanost. Kad je došao red na mene, samo je raširila ruke.