11 CRTICE IZ ŽIVOTA

piše:  Štefica Vanjek

Kišni dan, unuci se porasporedili kud koji. Već odbrojavamo ostatak dana za druženje prije odlaska u Njemačku. Znam da će mi ostati kuća prazna i pusta, da ima miševa i oni bi pobjegli iz nje.

Zasvrbio me već jezik pa sam ukrala vremena za laptop i…

više

piše: Joso Špionjak

Pitali nekog Hercegovca jel mu se oženio sin, a on im kao iz topa odgovori:

“Ma je, vraga. Eno ga, već me stiga po godinama.”

I stvarno, u ovo naše doba kad svi kukaju da se život ubrzao i …

više

autorica: Dragica Križanac

–  Predstavite se kolegi do sebe, kaže učiteljica .
– Hallo ja sam Kayoko. Dolazim iz Japana. Stisak njene male ruke bio je kratak ali čvrst.
–  Halo, ja sam Dijana i dolazim iz Jugoslavije. Zar je i kod vas rat?
– Ne -nasmijala se i pokazala red bijelih zuba.…

više

piše: Branka Oreb- Jerković

Znam, bio bi sretan jer slavimo Dan zahvalnosti u miru. U povezanoj, cjelovitoj Hrvatskoj.

Ne bi otvoreno pokazao osjećaje, šutio bi, samo bih mu na trenutak, u kutu oka vidjela suzu…bio je previše ponosan da bi pred nama plakao.…

više

piše: Štefica Vanjek

Pasja vrućina, na moru normalno. Mom mužu super, voda taman, 29 stupnjeva, pliva čovjek po sat vremena, ja se kupam u vlastitom znoju jer u plićaku je voda kao da je Šarova izlila pun mjehur.

Ponudili mi ljudi da me uče plivati, a ja ih ljubazno odbijam:…

više

piše: Kitana Žižić

Kako popraviti kućanske aparte? Kao ja. Pozvati majstora putem ovlaštene firme. Majstor stigne po dogovoru, nekad je čekanje duže, nekad kraće, jer Bože moj, zna se da su oni u današnje vrijeme cjenjeniji od mnogih drugih više rangiranih profesija, jer ih nikad nema dovoljno kad su nam potrebni.…

više

tekst: Dragica Križanac

Iz zbirke autobiografskih priča “Katarza”

Nisam zvonila. Izula bih se tiho, kliznula kroz otvorenavrata kuće tete Ruže i zastala bih malo pred staklenim vratima sobe u kojoj je ležala bolesnica. Ugledala bih u  velikom krevetu tetu Lucinku umotanu u perine i njenu zlatnu, dugu kosu rasutu po jastuku. Naročito su se isticale njene velike, plave oči, koje su se sjajile nekim čudnim sjajem.

Kad bi me ugledala, ona bi se tužno osmjehnula i slabašnom rukom pokazala da uđem. Svaki put bih sjela na stolac pokraj kreveta i izgovorila:…

više

“Ljubav je jedina stvar koja se  množi kada se dijeli.”

Sjećanje potaknuto i djelomice nastalo u obliku komentara nakon nedavne TV emisije “U svom filmu” u kojoj je gost bio književnik Enes Kišević.

piše: Marija Šarić

Hladne pločice dominiraju starim hotelom istarskoga zaleđa. Grozničavo pokušavam ugurati topline u taj prizor. Dobro raspoloženih turista ovdje nema.

Hladna je zima 1991. Seko, gdje si? Bojim se.…

više