11 CRTICE IZ ŽIVOTA

tekst: Marija Iličić
Ponekad nas život stavi na kušnju koja se često čini nerješiva pa nas šiba sa svih strana. Mi se tada osjećamo tako slabi i krhki kao list koji pleše na vjetru, kao da stojimo na ivici provalije, na vjetrometini.

Oblaci su toga dana najavljivali kišu. U zraku se osjećala težina i omara, a preda mnom jedan ispit, samo jedan jedini zadnje godine studiranja na medicini. Sve sam isplanirao. Ljeto ću provesti svuda pomalo. Diplomski rad mi je pri kraju i mogu uzviknuti: „O, slatka…

više

piše: Branka Oreb-Jerković

Na njenom malom balkonu na trećem katu stambene zgrade u središtu Splita ima mjesta tek za stolicu i dva pitara.

Tipičan primjer stanogradnje iz socijalističkih vremena gdje dvije obitelji dijele isti balkonski prostor, ograđen tek stjenkom od pleksiglasa. Unatoč tome, često je se može naći u tome kutku, zavaljenu u šezlon i pogleda uprtog negdje u daljinu.

Nitko joj ne bi dao 80 godina, još uvijek mi je lijepa kao kad je bila …

više

tekst i foto: Slavica Jurčić
Bila sam kod mojih kumova na kirvaju baš na Svetog Iliju. Pita me njihov prijatelj Zvona iz Adžamovaca:

„Kumo, ti si sigurno Šokica?”

„Jesam”,  odgovaram  mu ja.

Da, moja baka Kata bila je iz Sredanaca i  prava  je Šokica, ali dida Ivo, otac moje mame, porijeklom je iz Dalmacije.

Izmiješali su korijene moji predaci. Baka …

više

Uz obljetnicu oslobađanja Knina ja sam u mislima proživljavao i prošlost

tekst: Anto Ćorlukić …napisano uz prvu godišnjicu Oluje, Knin, 05. kolovoza 1996.

Oluja je protutnjala Kninskim poljem. U kratkotrajnoj grmljavini nekoliko je kuća oštećeno. Nisu se ni mogle ni htjele skloniti za Dinaru, kao, donedavno ratnički raspoloženi stanari im i vlasnici.

Bez i malo grizodušja useljavam u jednu takvu, nadajući se danu kad će izazivači rata konačno priznati neodrživost osvajačkih zamisli, ispričati se napadnutim Hrvatima, te kazniti svoje zločince. Tada će se svatko vratiti domu svojemu, poslovima i vidanju ratnih rana. I više se nikada, nitko neće odvažiti napadati Hrvate i …

više

piše: Esad Redža
Znate onaj predivan osjećaj prvoga dodira s morem, kada mu bosi polako prilazite sve bliže… a ono vas lagano doziva  k sebi, tamo u plićaku, na prvom koraku.

Zastanete, opijeni plavim horizontom. Lagano dlanovima dodirujete površinu, tek toliko da ga osjetite… ta dragost i nježnost kojom vas obuzima sve više.

Ne žurim u tom morskom ritualu, ipak je to najdivniji trenutak koji…

više

tekst: Marija Juračić
Često smo sanjali to putovanje. I uvijek bi ga nešto omelo. Uglavnom sam ja bila ta nepokretna lijenčina koja bi se izvlačila raznim isprikama.

Sada se ti izvlačiš, kao da je ta činjenica da si umro nepremostiva. Kao da se dimenzije ovoga i onoga svijeta ne mogu dotaći.

Ne vjerujem da te obična, ljudska smrt mogla toliko promijeniti.  Hajde, ne izvlači se. Stvari treba pokrenuti i to brzo. Ja ću obaviti…

više

tekst: Marija Iličić
Stanica je puna prolaznika koji nekamo žure i nitko ne čita moje tugom ispisane misli.

Moj pogled uperen je u vrijeme koje leti, u novo sutra, u daljinu u kojoj vidim tebe, vidim nas koji to više nismo. Sad smo samo Miroslav i Sanja, a još do jučer smo to bili Mi.

Dobila sam godišnji odmor kao zbog smanjenja obima posla. Nenadano sam odlučila istog maha otputovati negdje gdje ne …

više

piše: Slavica Jurčić
Moja želja je pokazati da Slavonija nije otputovala i nestala. Još smo živi i pridonosimo svojoj zajednici.

Lijep primjer u Brodskom Stupniku su gospođa Nada i njen suprug Ivan Zubić, umirovljenici koji svojim radom aktivno pridonose zajednici.

Proizvodnju počinju 2007. godine. …

više

tekst: Marko Jareb
Vrulje su centar mjesta. Ime je dobilo po vruljama što tu izviru. I samo mjesto neki zovu po tim vruljama.

Na Vruljama se skupilo društvo i međusobno razglaba, pritaču iz šupljega u prazno, kako bi znali reći naši stari.

– Ča mislite je li ki bacila za ve ča su napisani na noj ploči gori? – Stipe će.
– Na koj ploči? – upita uglas više njih.…

više

tekst: Slavica Jurčić
Svaki povratak kući je težak. Zna to ona. Umorna od puta gleda zlatna polja i sunce na zalasku.

Odlazak je još teži!

Te noći pred povratak u domovinu, Vjera je sanjala majku. U snu je osjetila miris kave i majčin nježni dodir na svome licu.

„Ajde, zlato moje, moraš u školu!” šaptala je majka i rukom prošla preko njenih leđa.…

više