piše: Kitana Žižić
“Zašto je jedan više jedan baš dva? Zašto ne tri?”, čudom se čudila moja sestra. Ja sam se čudila njenom čuđenju. Bila je mlađa, ja već školarka, ali ni prstima joj to nisam uspjevala dokazati.
11 CRTICE IZ ŽIVOTA
BOMBONI NA BOŽIĆNOJ JELKI
autor: Branislav Antov Mikulić
Božiće smo slavili kod naše bake na Bjelavama, tamo nas je vodila mati. To je uz Uskrs bio jedini vjerski praznik kojem smo prisustvovali i u kojem smo sudjelovali.
A ta naša sudjelovanja su se svodila na kićenje jelke i tucanje šarenim jajima. I dakako, na duga objedovanja za…
ČOVJEKOV SAN PLAŠI DAN
NAŠ KOBA
prilog: Joso Špionjak
Kad majka zemlja iznjedri željno iščekivano proljeće, ono se rado širi prostorom mu datim.
Jednog dana to proljeće sasvim neprimjetno uplovi u vode koje se ljeto zovu.
I tako ploveći, stigne u predjele jesenjske, pa se ljudsko oko stane diviti tom velikom bogatstvu boja i ne shvaćajući da je nevidljiva i nepoznata tuga već ispružila ruke prema toj ljepoti.…
JEDNA MALA SVIJEĆA
IZ NAŠE ARHIVE
tekst: Emil Cipar objavljeno 01. 11.2010.
Blagdan Svih svetih je. Taj dan posjećujem grobove mojih bližnjih. Ne sve jer vremenom je to postalo nemoguće učiniti u jednom danu.
Obilazimo grobove. U međuvremenu ih je puno. Na puno groblja, u puno država. Ne mogu sve obići.…
GRUDA U SRCU
NOVA SURADNJA: Ljubica Kolarić-Dumić
prilog: Školske novine/autor: Ivan Rodić
“Učiteljica, pjesnikinja, prozaistica, kroničarka života Hrvata s onu stranu granice, animatorica kulturnih događanja, prognanica iz srijemskoga zavičaja koja je u jeziku pronašla svoju „drugu domovinu”, književnica čije pjesme i prozu čitaju učenici u svojim čitankama i školskoj lektiri, spisateljica u čijim se tekstovima, unatoč svemu, zrcali kristalna kocka životne vedrine”, piše, između ostalog, Ivan Rodić u Školskim novinama, opisujući našu novu suradnicu i ovim riječima:…
VRATIT ĆU SE, ZEMLJO
NAJODANIJI I NAJSPOSOBNIJI TATIN PRIJATELJ
piše: Kitana Žižić
Svi su ga zvali Šime bez ruke, mi djeca barba Šime bez ruke. To nam je jednostavno ušlo u naviku, premda nitko od nas nije primjećivao da nema desnu ruku. Bio je toliko spretan i koristio je potpuno ravnopravno kao i lijevu.
Zaljubio se prije dvadesete i svu svoju nježnu mladost nudio otvoreno izabranici. Udvarao se na tada uobičajeni način pjevajući serenade s prijateljima ispod njenog…
APSURDI NAŠI SVAKIDAŠNJI
piše: Kitana Žižić
Jesen smo pozdravili radosni i mladi usprkos proteklih pedeset godina od mature.
Tog petka, prvog listopada otišla sam u Hvar. Nekoliko dana ranije bila sam ugodno iznenađena pozivom školske kolegice da proslavim s njima pedesetu obljetnicu mature prve generacije hvarske gimnazije. Rado sam se odazvala, premda sam s njima, nakon osmoljetke, pohađala samo prvi razred. Nastavila sam i završila …
ONAJ S KIM NISAM OVCE PASLA
piše: Kitana Žižić
Bližim se sedamdesetoj. Još samo malo, kao treptaj oka. Kako je to nekada bilo daleko i kako su stari bili ljudi u tim godinama…
Danas mi se čini da samo proživljavam neku drugačiju mladost. O godinama niti ne razmišljam samo kad treba proslaviti sljedeći rođendan. To što ne razmišljam nije za pohvalu, jer “Ništa ne raste na pretjeranoj rječitosti, ni premaloj rječitosti ni na…