događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Tko posije poštenje, požnjet će povjerenje
Piše: Slavica Jurčić
Djed Antun živio je sam u maloj kućici. Njegova djeca davno su se odselila i rijetko su navraćala. Oslabio je i kopnio zadnjih mjeseci. Znao je on da je kraj blizu. Najbliži susjedi od njega su udaljeni pet kilometara i on ih je viđao rijetko.
Srce mu sve slabije kucalo. Bio je spreman na susret sa svojom pokojnom ženom, a nje nema već petnaest godina.
Te večeri zadnji puta je legao u krevet i više iz njega nije ustao.…
tekst: Katica Kiš
Marija je opet odlučila poći u Bad Soden kod sestre Margarethe Valappila iz Indije na karizmatičnu duhovnu obnovu. Svoju namjeru rekla je prijateljici Ivanki. Ona ju upita:
„ A, što ćeš ti tamo?“
„Tamo se događaju neviđena čuda: ljudi se obraćaju, padaju pri blagoslovu, intenzivno mole, slave Boga, a poneki bolesnici ozdravljaju“, odgovori joj Marija.…
Tekst: Josip Mayer
Za sve neuspjehe pojedinih hrvatskih udruga i njihovih voditelja, bilo u domovini ili u dijaspori ja ne bih krivio isključivo ljude koji žele nešto pokrenuti na bolje, pa makar i pod uvjetom da i sami zarade nešto, a kamoli da za to krivim moje drage sunarodnjake u rodnoj mi Luki Pokupskoj Rečici.…
piše: Slavica Jurčić
Julka je bila isprošena. Žene su šuškale i razglabale o detaljima oko udaje tako lijepe cure.
Njena mater nije čekala do zadnjeg dana nego je s Julkom otišla u grad. Kod Židova u dućanu počela je birati najbolje ruho.
Imala je ona spremiti štafir za Julku jer je bila gizdava i pazila je da ih ne bi selo oblajavalo.
Trgovac je znao da je snaša Mara vrlo bogata i da će s njom…
Piše: Slavica Jurčić
Prašina na putu dizala se za njenim autom.
„Ovo je zadnji put da idem rodnoj kući”, mislila je Ančica.
Njen duh nije podnosio monotoniju toga malog zabačenog sela. Nisu imali asfalt, kuće su bile stare, ružne, polusrušene. Bilo je to selo staraca.
Njen dolazak za susjede je bio pravi događaj. Svi su se skupili pred njenom kućom i pozdravljali ju srdačno. Ona je osjećala tugu u srcu.
Pitala se kako oni ovdje preživljavaju, zašto nisu otišli sa svojom djecom u grad …Sve su stariji, nemoćniji, bolesniji.…
Iz naše arhive …objavljeno 04.02.2011
piše: Sonja Smolec
Godinama je sjedio na istom mjestu. Možda ne baš na istom …metar lijevo ili desno, nedaleko ograde starog javnog wc-a na Trgu bana Jelačića. Uvijek odjeven u isto, čisto radničko odijelo, onakvo kakvo je nekad imao moj tata a mama prala na ruke, ribačom četkom. Bez obzira na godišnje doba, čistio je cipele i prodavao žnirance iliti vezice za cipele. Čistio je velike, muške, tupaste cipele i visoke čizme, pa one špičaste, lakirane u kojima se prsti vlasnika skvrče u mornarski čvor pun žuljeva.
One obične, radničke, s debelim gumenim đonovima, rijetko su se…
piše: Nerina Sarkotić
Danas je jedan od onih dana u kojima prozori mokri od jutarnje kiše u misli uvlače sjetu i žalost za nekim davnim danima. Razmišljam o praškim pivnicama u čijim smo toplim naručjima tražili obiteljske korijene. I o Sarajevu koje je baš tog listopadnog jutra mirisalo na kafu dok su se čaršijske radnjice polako budile omotane maglom od Miljacke i vrućih pita za slučajne prolaznike.…
Piše: Kristina Uremović
Sloboda. Samo jedna riječ koja probija sve moguće okove, pobjeđuje ratove i gazi sve pred sobom. Riječ za koju se ubija, samo da bi postala realnost iz nekadašnjeg pustog sna. Tako je barem nekad bilo, ljudi su bili spremni za nju dati i vlastiti život.
Željeli su je jednako kao zrak koji su disali, do krvi branili su nešto što im nitko nije imao pravo oduzeti. Bili su svjesni za što se bore. Bili su svjesni što žele. Bili su svjesni za što žele umrijeti.
piše: Slavica Jurčić
Njih dvoje, Mila i Filip već dugo su u braku – dvadeset godina. Imaju malo toga zajedničkog.
On je aktivan i poslovan čovjek, a ona zatvoren tip.
Djeca su im već otišla na fakultet, a njih dvoje ništa više ne veže jedno za drugo. Nema više bliskosti ni razumijevanja među njima.
Filip je primijetio da se njegova supruga više njemu ne obraća. …
