događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Piše: Anita Martinac
Dugo već živim izvan domovine. Mnogi smatraju da dobro živim, snašao sam se, imam obitelj i izveo sam djecu na put. Imamo dobar posao i ja i supruga, situirani smo, i možemo si priuštiti mnogo više nego li trebamo… ali što trebam? Za čim čezne moja duša?
Sve godine dok sam stvarao materijalne stvari za svoju obitelj sve više sam gubio sebe, a sada se bojim da gubim i obitelj.…
tekst: Miljana Brkić
Sjedila je u svojoj fotelji. Baš kao unazad 30 godina.
Fotelja je očuvana, kao i sav namještaj u kući. Tapete, knjige, lampe, slike i fotoaparat odavale su život jedne skromne bake, nekada balerine i ljubazne tajnice. Svaki dio namještaja u stanu, imao bi svoju priču. Baš kao što te priče ima i ona.
Uz moju sigurnu i čvrstu ruku, vodila bih ju do njene fotelje. Kako ona korača, tako i ja. Ni brže ni sporije.…
piše: Slavica Jurčić
„Zar moram plakati nad svojom sudbinom?“ pitao se onako za sebe Vlado. U ruci je držao nalaz koji je njemu predstavljao smrtnu presudu.
Dugo je on već osjećao promjene na svom tijelu, ali je simptome potiskivao i skrivao svoje probleme od djece i supruge. Život mu je zapečaćen. Mora prihvatiti dijagnozu i odlučiti hoće li se boriti ili će si presuditi.…
piše: Slavica Jurčić
Nada je radila kao spremačica. Dok je išla na posao, razmišljala je kako zadovoljiti sve potrebe, kako djeci kupiti knjige, odjeću, obuću… a njen Goran zadnju je plaću zapio.
Njihov brak bio je loš. Ponižavanje i torture trpjela je od njega, ali zbog djece sve je to podnosila.
Uvijek je preispitivala njihov odnos misleći da ga je nečim izazvala.…
Iz naše arhive/objavljeno 07.09.2011.
piše: Marija Matiješević
Berlin/Nedjelja je. Mirno, sunčano …ne prevruće … jutro. Na raskrižju veliki ulični sat. Pokazuje 8:30 sati.
Teško je vidjeti veliku kazaljku sata s petog kata stambene zgrade. Ispred je izraslo stablo lipe. Posadili ju ljudi tu na trotoaru i obavili kamenim blokovima, visokim 20 cm. To je dobro umornim ljudima …tu sjednu i odmore kosti, čekajući autobuse. I diše mala lipa, pored velikih lipa posađenih duž cijele, sunčane ulice – Sonnenallee.…
piše: Slavica Jurčić
Često je Vjera bila zamišljena i tužna. Gledala je kako prolazi život koji za nju nije imao smisla.
Cijeli život brinula se o nekome: roditeljima, djeci, suprugu, njegovim roditeljima, a kada je njoj nešto trebalo, nije se usudila moliti njih za pomoć.
U razmaku od samo pola godine umiru joj roditelji, a u pedesetoj godini i suprug. Djeca su se već osamostalila i ona je…
piše: Slavica Jurčić
Snaša Reza kuhala je jutarnju kavu i sa starom bakom pričala što je sve bilo jučer na kirvaju.
Njen Mija malo je popio pa ga njih dvije ne žele buditi. Dan nakon kirvaja svi su još sanjivi i u njihovoj kući počinje život tek iza podne.
„Ja nisam čula našu Martu kada je došla kući.”
Baka ju je pogledala u čudu i podigla kažiprst: „Nisi ju naučila reda. Popuštala si.”…
Još pauk od svilenih niti mrežu plete.