tekst i foto: Nataša Pecić-Janković
Prošlo je dvije godine od kako sam se oprostila od svoga grada. Žudnja za njim ne prolazi.
Sad mogu jasnije vidjeti razlike između moga i grada u kojemu živim. Moj grad dakako veći s puno više ljudi, sretnih ljudi. Nisam jedna od onih koji kritično promatraju situaciju u cijeloj državi, ali ne mogu izbjeći a da ne spomenem razlog svoga odlaska. Prvenstveno posao a onda ljudi koje ni danas ne želim susresti.
Puno je vise odgovora nego pitanja i mislim da je to jako dobar razlog za odlazak.
Tada sam se pitala:”Odlazim li u bolje sutra?” Sada znam odgovor i bojim ga se izgovoriti jer je istinit.…