11 CRTICE IZ ŽIVOTA

piše: Štefica Vanjek

Riječ “bojkot” zvoni ovih dana sa svih strana, već mi se kosa diže na glavi, mislim ove tri dlake na glavi koje su mi ostale. Cijeli život od kad znam za sebe nešto bojkotiram, nešto namjerno, nešto silom prilika.

Da, bojkotirala sam trgovine, i ponovo ću. Čini mi se, i…

više

autor: Branislav Mikulić

Stigao je kraj osnovne škole. Na dodjelu knjižica sam došao sa svojima. Razrednica je o svakom rekla par riječi, zaželjela uspjeh u daljem školovanju, spomenula talente koje je ona kod nas zapazila. Obraćala se nama, učenicima, ali i roditeljima koji su došli na svečanost. Kad je došao red na mene, samo je raširila ruke.

“Ti si ekstra odlikaš, sve same petice, od početka do kraja! Za tebe ne brinem“, pa pruži ruku i čestita mi, potom me snažno zagrli.…

više

piše: Đurđa Vukelić-Rožić

Ovo kaj mi se stalo prošli mesec ni za veruvati. Žena sem v zlatnim letam, tak se to po novomu veli, a sem zaprav – babica. Boli, a, kak je, je. Nemrem z te kože van. Korenje sem pustila v svojemu prelepomu Gornjemu Moslavačkomu Selu, točno kak sme negda v spomenarima pisali:…

više

autorica: Đurđa Vukelić Rožić

Iz zbirka “Ifkica za 55”
lektorirala: Ivana Cerinski, prof

Zima je išla kraju, conjki snega su se vlekli po dvorišču kak rashitani komadi gúna. Z dana v dan ti znucani dronjki bili su vse menši, a nihova zmazanoča vse zmazanija. Zmed te kerpic zime kaj se komaj zatrajala, v kalcem bistre vode leščila je i lukala na svet zelena trava kraduči mi joči, pozdravlajuči to malo zimskoga sunčeca.…

više

piše: Sanja Rotim

Nije čudno da je prosinac u Zemlji Božićnjaka vrlo hladan. Ali prosinac o kojem pričamo ovu priču bio je iznimno hladan i palo je toliko snijega koji je obilno prekrio svu šumu.

Iako se krajolik činio prilično impresivnim, životinje su se našle u velikim poteškoćama da se zaštite od mraza i jakog…

više

piše: Branislav Mikulić

Prošla je godina otkako je otac umro, nikako nisam mogao prihvatiti da ga nema. Stalno sam mislio tu je negdje, doći će. Kad bih čuo korake u stubištu, načas bi mi se pričinilo da je to moj stari, da će zakucati na vrata. Ili kad bih s prozora vidio osobu kako se penje ulicom, pomislio bih da je to on. Naprezao bih oči da vidim da li se taj što dolazi uz ulicu gega kao otac. Pa kad ne bih vidio njegovih znakova u hodu dolazeće osobe, brzo bih se odmicao od prozora, osviješćen istinom, a rastužen. Takve i slične pričine su mi se ponavljale, skoro redovno.…

više

piše: Đurđa Vukelić Rožić

Silazila sam niz brijeg glavnom grobljanskom alejom, pogledom prateći odvojke i staze što granaju se između vječnih odmorišta Homo sapiensa; grobnice od betona, vapnenca, mramora; Kristalina, Jablanički i drugi, granita, dostojanstveni Bengal black ili African red……

više

piše: Đurđa Vukelić Rožić

Sto i jedna konjska snaga dvogodišnje Honde vozi dvostruko veći zbroj naših godina na kulturni događaj u lijepom i udaljenom hrvatskom gradu. Puni smo briga ali i adrenalina, jer zimi rijetko odlazimo od kuće. Nabava namirnica, specijalistički pregledi, terapije, kavica kod susjeda, i to je to. Strpljivo zasluženi, mirni umirovljenički dani.…

više

tekst i foto: Joso Špionjak

Naiđe ponekad vrijeme u kome uzastopce intenzivno sanjam. I ti snovi su toliko upečatljivi da su slike, ne samo nakon buđenja, nego i narednih dana dosta jasne i prisutne.

Jednom se radi o nabujaloj rijeci. Drugi put se pojavljuje veliko mnoštvo ljudi. Ponekad su u tim snovima i osobe koje su odavno napustile ovaj svijet. Zatim su tu zmije, traženje puta, letenje i mnogo drugih zbivanja.…

više

piše: Kitana Žižić

Vraćanje u prošlost, prizivanje sjećanja na nekadašnje dane ni kod koga nije nikakvo čudo. Sklonost je to koju mnogi imaju, potreba koja ponekad razvedri tamu kad se nadvije nad nekom današnjom nelagodnom situacijom, drukčijem poimanju prihvatljivog ponašanja, vrijednosnim sustavom izvrnutim naglavačke kao „miševi i mačke“ uvaženog Luke Paljetka.…

više