događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Štefica Vanjek
Danima sam slušala vijesti i nagađanja o tome hoće li umirovljenici dobiti božićnicu, trinaestu plaću ili godišnji dodatak. Ma super, neka se zove kako hoće ali neka bude prvi puta od kada je mirovine, i po mogućnosti u visini onoga koliko su sebi političari podigli plaće, a još bolje onoliko koliko je određeni Slavonac sebi povećao plaću.…
piše: Štefica Vanjek
Ljeto je konačno stiglo, vrućine nas tjeraju na zrak. UV indeks je kažu visok i opasan za kožu. Izem ti UV, kako ga nisu otkrili u mojoj mladosti kad sam u podne morala motikom udarati okopavajući krumpir i kukuruz. A motika veća od mene, samo što me nije opalila po čelenki zbog tvrde i suhe zemlje. I nekoliko puta sam se skljokala u nesvijest od dehidracije i sunčanice, malo su me smacali vodom, i vozi dalje.…
autor: Branislav Mikulić
Znatiželja i ljubopitljivost su bili omiljeni alati kojima sam otkrivao svijet oko sebe. Oduvijek je tako sa mnom bilo, odmalena. Vremenom je to u meni samo raslo i jačalo. Konačno, to me je nauci dovelo. Pitanja sam mnoga sebi postavljao, htio odgovor na njih naći. Pa i takva za koja nauka odgovora imala nije, gdje je nemoćna bila.…
Priča za djecu, i za odrasle koji vole sanjariti.
piše: Ruža Zubac-Ištuk
– Da pokojni Vid vidi u čije je ruke palo njegovo imanje i velika muka, ne bi se smirio u grobu do sudnjega dana – rekla je baka Jela ulazeći u pekarnicu, potom pozdravila: Faljen Isus i Marija.
piše: Kristina Arić
Opis lokacije: drugi kat ORL odjela ogromne zeničke bolnice. Odjel oskudan finim namještajem, neokrečen, jadan, rekla bih sklepan, uglavnom socijalistički na prvi pogled. Žohari pužu po ćoškovima soba. Zima, magla se kovitla, možda kraj siječnja dvijetisuće i druge. Osoblje stručno. Hrana jestiva.…
Vrijednim suradnicima i dragim čitateljima, čestitamo Međunarodni praznik rada /Uredništvo/
Iz naše arhive/ objavljeno 01.05.2012.
PRVOMAJSKA PRIČA IZ STAREGA SPLITA
tekst i foto: Nikša Smoje
Radnja se odigrava u Spli’skom Varošu u ulici Milićevoj na teraci kuće na slici, a u godine iljadudevestotridesetineke, negdi pred Drugi svjetski rat.
Glavni likovi: Moja baba Zorka, Spli’ski radnici i žandari stare Jugoslavije.
Baba, ka baba, a u ono vrime mlada žena o ribara Mikule (mog dide) solila je srdele i …
piše: Kristina Arić
Živjeli su preko puta mene. Otac, majka i dvije odrasle kćeri. Umorni od drugih ljudi i tuđih priča, samo su se držali svoga ognjišta i gledali svoja posla. Nisu išli često u goste i nitko im nije dolazio. Možda, par puta godišnje.
Kažem, živjeli su lijepo i uredno, kosili travu, krečili voćke, …
Bio je to mjesec lipanj i približavao se ljetni raspust. Kao i svake godine, djeca su ga s nestrpljenjem čekala.
Kad sam preslušavala priču svog barbe neposredno prije njegove neočekivane smrti, što tada ni slutila nisam, uživala sam u njegovom milozvučnom glasu, ležernom pričanju i pohvalila ga da je bolji od Rade Šerbedžije u prenošenju emocija. To je bilo sredinom proljeća 2022. godine.…