događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Marija Juračić
Često smo sanjali to putovanje. I uvijek bi ga nešto omelo. Uglavnom sam ja bila ta nepokretna lijenčina koja bi se izvlačila raznim isprikama.
Sada se ti izvlačiš, kao da je ta činjenica da si umro nepremostiva. Kao da se dimenzije ovoga i onoga svijeta ne mogu dotaći.
Ne vjerujem da te obična, ljudska smrt mogla toliko promijeniti. Hajde, ne izvlači se. Stvari treba pokrenuti i to brzo. Ja ću obaviti…
tekst: Marija Iličić
Stanica je puna prolaznika koji nekamo žure i nitko ne čita moje tugom ispisane misli.
Moj pogled uperen je u vrijeme koje leti, u novo sutra, u daljinu u kojoj vidim tebe, vidim nas koji to više nismo. Sad smo samo Miroslav i Sanja, a još do jučer smo to bili Mi.
Dobila sam godišnji odmor kao zbog smanjenja obima posla. Nenadano sam odlučila istog maha otputovati negdje gdje ne …
piše: Slavica Jurčić
Moja želja je pokazati da Slavonija nije otputovala i nestala. Još smo živi i pridonosimo svojoj zajednici.
Lijep primjer u Brodskom Stupniku su gospođa Nada i njen suprug Ivan Zubić, umirovljenici koji svojim radom aktivno pridonose zajednici.
tekst: Marko Jareb
Vrulje su centar mjesta. Ime je dobilo po vruljama što tu izviru. I samo mjesto neki zovu po tim vruljama.
Na Vruljama se skupilo društvo i međusobno razglaba, pritaču iz šupljega u prazno, kako bi znali reći naši stari.
– Ča mislite je li ki bacila za ve ča su napisani na noj ploči gori? – Stipe će.
– Na koj ploči? – upita uglas više njih.…
tekst: Slavica Jurčić
Svaki povratak kući je težak. Zna to ona. Umorna od puta gleda zlatna polja i sunce na zalasku.
Odlazak je još teži!
Te noći pred povratak u domovinu, Vjera je sanjala majku. U snu je osjetila miris kave i majčin nježni dodir na svome licu.
„Ajde, zlato moje, moraš u školu!” šaptala je majka i rukom prošla preko njenih leđa.…
tekst: Marija Iličić
Na staroj i trošnoj klupi ispred stare i još trošnije kuće sjedile su, odmarale se i razgovarale jednog predvečerja tri starice susjede.
Malo dalje, na ulici ispred njih, igrala su se djeca. Sve vriska i cika! Djeca kao djeca! Prava su radost kad ih čovjek ima.
Iz grupe dječice izdvojio se jedan dječačić i potrčao do bake Kate, jedne od tri starice koje su sjedile i pričale. Dječak, po imenu Lovro, pružio joj je pismo uz riječi:…
tekst: Marko Jareb
Profesor Duje Mrmak je dosta vezan za svoj rodni grad i smeta ga kad se u javnosti danas čuje da njegov rodni grad propada zato što među njegovim žiteljima prevladava težački mentalitet, a taj mentalitet je po profesoru upravo zaslužan što je njegov rodni grad preživio mnoge nedaće i opstao do današnjih dana.
O tom mentalitetu i o njegovom rodnom gradu kao težačkom gradu, profesor Duje će:…
piše: Marko Jareb
Grad je započeo svoj svakodnevni život. Nakon noćnog sna, na svim mjestima se vide i osjećaju sve njegove žile kucavice. Najviše na tržnici i oko nje, grad živi svoj uobičajeni ritam. Jutros ga je malo omela kiša. Bez obzira na to, ljudi na tržnici izvode svoje svakodnevne radnje, donašaju raznu robu, otvaraju svoje štandove, i opet sve ispočetka. Novi dan nova sreća. Možda danas netko dobije na lutriju, ili nekoga strefi neka nesreća, tko li će ga znati, što je kome zapisano u zvijezdama.…
piše: Branka Oreb-Jerković
Nikad nisam upoznala dida Nikolu. Kao mladić otplovio je iz Vignja na poluotoku Pelješcu u Južnu Ameriku. Otišao je na neizvjesno putovanje priko oceana, s kartom u jednom pravcu. I više se nikad nije vratio u rodni kraj. Iza sebe je ostavio baku mi Teru, s trbuhom do zuba i moga oca koji je tada imao samo dvije godine.
Nije bio sam u toj avanturi života, bile su to godine iseljeničkog buma iz Dalmacije a većini je bio cilj iskrcati se u Argentini. Procjenjuje se da se upravo u tu zemlju,u razdoblju od 1926. do…
tekst: Dijana Čupić
Svako me jutro, tog ljeta, budilo stado ovaca koje je kretalo na ispašu i prolazilo iznad sela po rubu brda Oštri vrh. Nad kućom je još bio jutarnji hlad. Po cijelom polju već je bilo razliveno sunčano ljetno jutro. S druge strane brda, u selu Kongori, sunce je bilo nad selom već ima sat vremena. Zato su ih proglašavali vrednijima, a nas Borčance ljenijima.
U toru me čekalo moje stado janjaca. Blejali su i meketali. Odvela sam ih na pašu u polje.…