događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Slavica Jurčić
Do nje dopire miris kave i još drugih ugodnih mirisa iz kuhinje.
Njen mladi suprug ulazi u sobu i nosi joj doručak u krevet.
“Draga moja, sretan ti ovaj ženski dan!”
Da, taj prekrasni dan je bio Dan žena.
Ovih dana njen Krešo se posebno trudi i mazi ju i pazi, ona je sretna sa njim o uživa u njegovoj pažnji.…
piše: Marija Juračić
Ovog se puta za vrijeme objeda ja i moj zet nismo prepirali, ali ja sam se zbog toga jako zabrinula.
Kada je moj zet uspio pročitati kuda vode nove vladine mjere, onda su te mjere zaista jako prozirne.
Kamo sreće da se vlada od početka držala poante onog starog vica; Mujo, nahrani kerove i ništa ne diraj. Sada bi nam barem nos virio iz onoga u što smo upali.…
piše: Nataša Pecić-Janković
Žuta kugla sunca budi me ovoga jutra i obasjava svaki kutak moje sobe. Ustajem uz omiljeni jutarnji napitak, cvrkut ptičica i prekrasan pogled na more. Odlična terapija za početak dana!
Odlazim do centra gradića da bih vidjela promjene koje se događaju izvan turističke sezone. Tek pokoji šetač ili organizirana grupica starijih stranaca obilaze prazne lokale uz rivu. Jedan do dva kafića trude se da opstanu u ove prohladne dane.…
piše: Marija Juračić
Moj zet je naivac. I to ne od one vrste naivaca koja vjeruje svemu i svačemu, nego od one najgore vrste koja ne vjeruje ničemu. Ne vjeruje ni očitim dokazima, odbija argumente i sve proglašava pretjerivanjem i glupošću. Evo sami prosudite.
Nedavno sam na jednom portalu, a vi ste mi svjedoci, pisala o debelim ljudima. I onako u šali spomenula sam koje bi koristi imala država kada bi se uveo porez na debljinu.…
tekst: Slavica Jurčić
Fali joj! Još uvijek joj fali!
Fale njegove tople noge u krevetu, hrkanje i zajednička kava ujutro.
„Hoće li mi život biti isti bez njega?“ pitala se Amelija. Srce ju je zaboljelo svaki puta kada je mislila na Hrvoja.
Sjećala se ona njega još iz studentskih dana, uvijek s nosom u…
piše: Slavica Jurčić
S devetnaest godina pun si snova. Bilo je ratno doba, 1993. godina. Nije bilo neke prilike za posao, ali sam bila uporna i nisam se predavala.
Moja sestra odlazi u Donju Stubicu na školovanje, a ja počinjem raditi u tekstilnoj tvornici na kraju grada.
Tata mi je malo sarkastično ponavljao i smješkao se govoreći: „Moj jadnik!” On je bio zaposlen i znao je kako će meni biti.…
tekst: Marija Juračić
„Punice“, pitao me zet iznenada. “Jesu li vas ikada izdali?“
Malo me je zatekao pitanjem, ali nastojim biti iskrena:
“Jesu zete, više puta. To je svojstveno ljudskoj prirodi. Društvena pojava. Nema je u biljnom i životinjskom svijetu.“
„Ali, punice…“
Ne dam mu da završi misao. A i zašto bih? Već znam njegove …
Čujem da su iz nekog samostana nestale dvije relikvije neprocjenjive vrijednosti i sada čekam hoće li one osvanuti u podrumu mojega zeta.