događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Slavica Jurčić
Početkom prošlog stoljeća iz Dalmacije i Like se brojne obitelji sele u rodnu Slavoniju.
Domaće stanovništvo ih je gledalo kao tuđince. Nisu im bili naklonjeni i to se odražavalo na njihovu prilagodbu u novom zavičaju.
Tako je i Zora sa svojom obitelji, iz Like doselila u jedno veliko šokačko selo.…
Piše: Jadranka Ivanović- Bolog
Rođenje boli, ljubav, odrastanje i starost boli, samo smrt ne boli kad se sve to nije preživjelo, ali na sve to treba biti i spreman i ne štedjeti se, ponajviše ne u ljubavi.
Od svojih roditelja je naučio respekt prema starijima, bolesnima, nemoćnima i respekt prema Bogu, iako ni oni sami nisu nešto previše znali o njemu. Bog je za njih bio slika, fresaka, kip, crkva puna naroda na nedjeljnjoj misi, vjerskim blagdanima, sahranama, vjenčanjima, krštenjima.…
Pismo jedne majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza …Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Za tjedan dana moj Junak polazi u srednju školu. Priznajem, zabrinuta sam, nikada nije išao sam i putovao sam.
Znam, vrijeme je da krene dalje ali stalno mi zuje te moje pčelice u glavi i svaka mi postavlja po jedno pitanje:
– Hoće li se snaći u vlaku? Kako će mu biti u novoj školi? Hoće li oni prepoznati njegovu posebnost? Tako šapću te moje pčelice i bockaju me svojim pitanjima.…
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Nedavno je moj Dječak proslavio osamnaesti rođendan, pozvao svoje školske prijatelje i sa njima se malo zabavio.Srce i duša su mi se napunili toplinom kako to samo majčini mogu.Sretna sam što je on, moj prvi sin ili prvi po rođenju, imao toliko sreće u životu.
Moram krenuti od početka ili od onoga dana kada se rodio.
Za mene jedan od najsretnijih ili nesretnijih dana, prvi poljubac u…
Iz naše arhive... objavljeno 09.08.2012.
LJETNE SLIČICE
tekst i foto: Sonja Breljak
U svadbenoj dugoj koloni putujemo od Bugojna, preko Koprivnice, Kupresa do Livna. Velika je vrućina. Negdje na pola puta, doploviše tamni oblaci te prosuše nešto kišnih kapi po žednom drveću, lišću i travi.
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Roza. Sjećam se našeg prvog susreta …Njena topla kuća, lijepa mačka kraj kuhinjskog šporeta …sve je odisalo jednostavnošću i toplinom.
Nju, Rozu, moju majku, jer ju nikada nisam drugačije mogla ni zvati, zavoljela sam odmah, a i ona mene. Voljele smo nas dvije satima smišljati koju ćemo slasticu napraviti za vikend. Uz nju sam naučila peći prve orahnjače ili masnice.
Nekada sam se znala i našaliti pa reći kako je njih muških pet a nas dvije smo same u tom muškom svijetu i moramo se držati skupa.…
piše: Slavica Sarkotić
–Kako prekrasne ljiljane imaš u vrtu.-govorim mojoj susjedi koja, u predvečerje, poslije osvježavajućeg ljetnog pljuska obilazi svoj vrt.
-Zašto ih ne ubereš i ne staviš u vazu?
–A ne.-kaže ona.-Oni su najljepši ovdje gdje jesu, u vazi od kiše.Vidiš li kako kapljice blješte na laticama? Šteta bi bila ubrati ih.
Baš sam sad ispala nekakva uništavateljica cvijeća, mislim si. A i…
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Kod nas nikada nije dosadno. Naime, neki dan nam komšije javljaju da su preko brda u naše i susjedne vinograde, stigle krave. Nije to malo krava, nego puno, oko tridesetak!
Moj se Ivo spremi i po kiši i nevremenu krene u brdo. Nije se vraćao par sati i nije mi baš bilo svejedno, noć se bliži.
Čekam ja njega, djeci ne govorim ništa, a briga sve veća. Moj Dome malo, malo pa pita: – Di je tata?…
tekst i foto: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Neki dan sam pročitala da Hrvatske ovčare izvoze u Japan, navodno kao terapijske pse jer tamo gdje je bio Tsunami ljudi pate od PTSP i ovaj živahni pas ih liječi.
Ova vijest me je jako obradovala jer moj pas je Hrvatski ovčar. Zove se Zagor.
Kada je došao kod nas bio je jako mali. Trudio se da stalno bude u našoj blizini a i mi smo ga zavoljeli kao člana obitelji.…