tekst i foto: Nikša Smoje
Split/ Dragi moji, svi od reda …
A one lude i išempjane ekipe, ekipe moje mladosti iz Spinuta od prije četrdeset godina! Skroz su poludili.
Palo im, ludima, napamet da otiđemo na rafting niz rijeku Cetinu.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Putešestvije nesuđenog “sina od optičara”
piše: Željko Jelavić
Vjerojatno ste čuli šaljivi odgovor na pitanje tko je sinoptičar, a ako niste – sinoptičar je “sin od optičara” (optičarev sin)!
E, pa u istom tonu se nekako i ja ovih dvadeset i kusur godina meteorološkog bivstvovanja nosim s pitanjima o prognozi vremena. Ljude jednostavno “ne dotikavle” ili se ne mire s činjenicom da smo mi na…
Kratki zapisi o starim običajima posavskoga puka
piše: Nikola Šimić Tonin
Kada djevojka uzme na sebe sedamnaest godina, tada prvi puta, stavlja kitu na čelo („šarenu krpicu“), kita iskićena naizmjenićno: crno, bijelo, crveno i plavo… Naprijed bi ta kita prićvršćena u kosu činila krunu, a nazad bi između dvije pletenice visila niz leđa. Djevojka je tada tom krpicom govorila da je pred udaju, utapajući se u očima, u propitivanjima majki i bila praćena, i svakim korakom, …
piše: Željko Jelavić
Sezona je kuhanja rajčice, ali tada se kuhao paradajz. Kako su granatiranja i bombardiranja bivala prečesta, u naselju od nekoliko tisuća stanovnika ostali su rijetki i oni koji su morali.
Među njima su bili jedan prkosni djedica s pripadajućom bakicom jer se nisu dali u prognanike, ljudi s radnom obvezom i poneki gardist koji bi se došao istuširati i presvući prije novog terena.
Mačke, psa ili ptice nije se moglo vidjeli danima. Čak i u sablasnim …
piše: Željko Jelavić
-Kuc, kuc, tuk, tuk …čuje se u blizini. Netko vjerojatno “daska” krov. Pa ter-papir, kontra-letva, letva, crijep… Baš volim zvuk čekića koji veselo poskakuju po “šesticama” (dužina čavala). Prvo jedan čekić, pa drugi… U istom ritmu ili neritmično. Svejedno.
Mislim da bih u svakom takvom “novo-kuckajućem” potkrovlju mogao zaspati kao beba.
piše: Željko Jelavić
Odlazak na more je uvijek bio poseban događaj. Ne djeci, nego meni. Oni su (svih troje) od svojih prvih ljeta redovno išli na more. Čak i kao bebe. Ne, zahvaljujući meni, nego punici koja se davno “pobrinula” za vikendicu. Tako se ja, između ostalog, “udadoh” i za more.
Par mojih skromnih posjeta moru kao dijete gotovo i ne pamtim, ali zato pamtim gotovo sve boravke i “bisere” svojih mladunaca. S najstarijim sam radio (svoje) prve kule u pijesku…
Sjećanje …
tekst i foto: Nikša Smoje
Bilo je to davno, stvarno davno, o kako davno. Desilo se to u prošlom stoljeću, ma ne samo stoljeću, već i u prošlom tisućljeću.
U četvrti misec te tako daleke 1981. pošalje kadrovik Jadroslobodne (Jadroplova) Vjeko, nas četvoricu da se ukrcamo na brod MOŠA PIJADE u tamo neki Nanaimo.…
Jučer san puno tila gledat vaterpolo kontra Mađara, ali mi je falija 4. kanal, a prijenos je iša baš na 4.
Kako to nisi prije namistila, a? čujen kako pitate. Ma friga se meni za tv, opče ga ne gledan puno. Dikod se pitan zaradi čega opče plaćan pretplatu i cable tv. Tu ka jeman puste programe, a Barcelonu koju volin gledat kad god igra ne moren vidit. Naši će…
Zdenka Gleiβberg
Joj kak je vani vruće …se gori im bu sa kuruza i se kaj imamo zgorelo. Prave pesje vrućine, pa smo ja i Štefek donesli odluku, nić drugo nek u toplice da se malke odmačemo i namačemo.
Problem je nastal kaj mi onaj moj badeancug od pre deset let nekak ne paše. Cvika sim, cvika tam, jedva sam ga prek navlekla, a bogme i gornji del se neda lahko skopčati.