Dražen Radman
Možemo li baš uvijek
Hodati i plesati
Kako hoćemo
I baš nikad ne upasti
U rupu neku
Dražen Radman: PUT ISTINE
MIRNA LUKA
TRI’ BOŽIĆNA SLIJEDA’
Iz naše arhive/ objavljeno 22.12.2016.
piše: Dražen Radman
Možda bismo htjeli, a možda ne bismo htjeli znati gdje smo se duhovno ‘locirali’ u ovo blagdansko vrijeme. Da se razumijemo, čovjek je, iz objektivnog kuta, negdje doista ‘lociran’ po ovom pitanju.
Generalno govoreći, gotovo svi prebivamo u jednom od ova tri ‘božićna slijeda’:
1. Božićni sajam, božićni popust, božićni koncert, božićno drvo,…
TREBA PREPOZNATI ZNAKOVE
Iz naše arhive/ objavljeno 24.10.2013.
.
piše: Dražen Radman
Ne znam kako je s Vama, ali mi se nekako čini da vrijeme brže teče posljednjih par godina. Vjerovatno je to tako jer se množe (i glože) događaji oko nas sve većim intezitetom pa je nekako teško uhvatiti korak sa svim bitnijim stvarima.Ipak, u redoslijedu zbivanja u svakom pojedinom životu, postoji nešto što se zove – znak(ovi). Nitko ne hodi kroz život bez da mu se dadu određeni znakovi koji upućuju
… NA SAVJEST INTELEKTUALCIMA
Iz naše arhive/ objavljeno 23.01.2013.
ONIMA KOJI NEMAJU MIRA (3.dio) …vidi ostale dijelove
piše: Dražen Radman
Bilo bi dobro da ovo bude godina u kojoj ćete doživjeti takvu situaciju u svom životu kroz koju ćete napokon moći prepoznati da je Vaše veliko znanje kao prazna slama ako nemate dobar karakter.
Naime, stajati po strani u ovom vremenu nevremena, a moći reći i pomoći, nije ništa drugo nego sebičnost, kukavičluk, ‘čuvanje’ neke titule, ugleda i(li) pozicije. Istinski intelektualci to ne rade. Istinski intelektualci imaju dobar i odvažan karakter.…
RECI ISTINU, NEMOJ OSTATI NIJEM I IZGUBITI DUŠU
piše: Dražen Radman
Sinoć sam gledao emisiju ‘Provjereno’ i prilog o splitskom slučaju pedofilije u samostanu sv. Frane.
Obuzela me golema tuga zbog strahota koje su, po svemu sudeći, počinjene nad nedužnom djecom.
Obuzela me i mučnina zbog pomisli da su ljudi, koji su trebali biti oličenje dobrote, morala i duhovnosti, zapravo izigrali ukazano povjerenje, iskoristili ga na najgrublji mogući način.…
DUBLJI KRIK S PROSVJEDA NA RIVI
piše: Dražen Radman
Bijah preksinoć na Rivi. Pristigoše i mladi i stari, i blagi i nagli s raznih strana… Dođe narod ne samo zbog Konvencije. Dođe umoran, ranjen i nezadovoljan. Dođe gladan i žedan istine, gladan poštenja i pravde. Jer čaša strpljenja stigla je do ruba.
Prolazih kroz mnoštvo. Gledah ljudima u oči i vidjeh, prepoznah tugu, veliku tugu. Prepoznah nelagodu i nemir zbog sadašnjeg (dugogodišnjeg) stanja, a još više zbog neizvjesne budućnosti. Pritom, oko sebe osjetih i taj tihi bijes. I jal.
Jer ovako uopće nije moralo biti.
S druge strane, u daleko manjem broju, primjetih i ljude kojima je ‘napeto’ bilo kakvo ‘događanje naroda’. Njima je uvijek samo smiješak na licu u ovakvim i …
MAKNUT KAMEN
PISMO ČOVJEKU KOJI NIKAD NEMA VREMENA
Iz naše arhive/ objavljeno 09.02.2012.
Piše: Dražen Radman
Sve manje je danas ljudi
koji znaju sjest’, prozborit.
Sve je više onih drugih
koje to baš i ne mori
U sebi se čovjek kida
svoje teško nosi breme
No, kad do svog dođe zida
gle, prohujalo mu vrijeme!…
SVJETLO USRED PODRUMA
Iz naše arhive/ Objavljeno 18.11.2016
Siniša Glavašević (1960.-1991.) – Doista, neki se ljudi ne mogu ubiti. Neki ljudi i kad ih silom naglo polegnu, stoje uspravno kao jarbol. Kao putokaz. Ili kao zvono koje još uvijek odjekuje…
piše: Dražen Radman
Sinišu nisam poznavao. Kao što ga nije poznavala ni većina drugih ljudi. Pamtim tek njegov glas iz rujna i listopada te devedeset prve. I studenog. Da, i studenog te godine.