događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Marijana Dokoza
Neostvareni san ispod nogu pijetlova
Koji jutrom moje duše radosno buđahu
Ne razumiju ih one, ali niti ne čuju im riječi
Koje zborim iz šumova daljine
Ne promatrajte me kao da ludost sam
To je samo tuđina ukopana u srcu ostarjelom
Iščitana iz lica nesretnih ptica
Koje vape za svijetlom i rosom mokrih livada…
Marijana Dokoza
Nitko nije znao koliko sam misli proživjela,
I znam da nitko ne mari za te noći,
A niti jutra
Koje sam dočekala u tišini svoje suze.
Drhtala je moja duša,
Pod težinom bijelih tratinčica,
Koje si prosipao po mome putu,
Iako se nazirao njegov kraj. …
Marijana Dokoza
Prilikom susreta sa voljenim Kafkom,
Na um mi padoše neobične misli,
Upitah se; tko li je proputovao mojim mislima,
U ovim prošlim trenutcima.
Tada upitah njega; zar si morao biti toliko nesretan?
Što li je probudilo toliku tugu i stvaraš li stihove još uvijek?
Možda anđelima činiš ljepotu!
Gostuje li tuga još uvijek i u novome ti domu!…
Marijana Dokoza
Od onog mjesta gdje su se rodile tvoje oči,
Ostalo je samo trnje,
Po kojemu sad hodam,
Izmorena, pretučena i kriva
Tvoje su noge meni date,
Kako bih mogla doći do granice savjesti i nevinosti
Okrunjena bijelim velom,…
Marijana Dokoza
Ja žudim za svojim, a svijet čitav grlim,
Duša mi nema mira, a mirno živim,
Hladna sam, a iznutra gorim,
Tijelom sam ovdje, a pripadam daljini.
Tiho me kazniše hladnom tuđinom,
Rijeku gledam, a moru se nadam,
Minute kucaju na satu teškom,
Povratak iščekujem.…
Marijana Dokoza
Rekla sam kad sam bila dijete; otići ću jednoj drugoj zemlji,
Stvoriti ću život i pronaći radost,
Sramila sam se postojanja,
U trošnoj kućici pokraj rijeke
Ali djetinje moje nije poznavalo čežnju,
Niti sam slutila što su sjećanja, ni želja, a što uistinu radost,
Jer bijaše mi moja trošna kućica,
veća od radosti…
Marijana Dokoza
Miris dogorjele svijeće
Ugasila se zvijezda danja
Osjećam oči, usne, dah,
Opijena od uspomena.
U sobi praznoj iščekujem dolazak njegov
Gdje je zemlja moja?
Zaboravih sve do njegovog pogleda
Nisam znala, mislila sam da znam…
Marijana Dokoza
Ti Bože imaš snagu,
A ja sam tako sama
Kleknut ću uvijek i uvijek
Kako bih te molila neka ostaneš uz uzglavlje moje duše
Ti nudiš svjetlo, bijelim poljima se krasiš
Ostavljaš izbor u mojoj duši
Tako sam sama, a sjećam se kad nisam bila
Ti snagu daješ, ja je prihvaćam…
