Pavao Martinis
I ovaj val kojeg struja nosi
k ustreptalom svjetlu što sjeti prkosi
sa svim čežnjama stvarnih preinaka u daljini zbilje
bjesomučno zove, moli, podrhtava,
plešući sa svjetlom i raspjevanom kišom
da ne izgubi zanos mladenačke, istinske ljepote.…
Pavao Martinis
PONEKAD
Pavao Martinis
Ponekad, da …
ponekad se u stvarnosti budim vedar
umoran od sna živog ludim, i sve
sve mi se čini sivim tmurnim,
opet na zalasku sunca pokretnim
kao nestvarnim inim a znanim
NA CESTI
PRIJATELJU INI
Pavao Martinis
Kada bi našao puteve života
u sveopćim ciljevima (ne) istinskih ljepota
kada bi vraćao unaprijed uspomene ruža
skrivajući se u zumbulima krvavih sunca istinitih suza,
ti vratio bi opet jutru budnost saznanjem većim
negoli si sretan ili tužan
a manjim od sutona bačenog u more nadajuće zore…