Za srce i dušu

Iz ” Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Sve troje jure k’o divlja rijeka,
odjednom-evo-kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i jelo sanja.
-Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
-Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Dok jure dalje brzo k’o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
-Sumnjiva žurba -medo ih gleda –
možda ste nasli jezero meda?
-Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za satić meda dat’ ću je svakom!…

više

Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić

Požuri lija, nećujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
-Idem da doznam – lija sve duva –
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad ježić tako žudi za njom,
bit’ će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.

…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k’o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi,
a jež se brani, šta da se radi:…

više

Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić
Evo i noći nad šumom cijelom,
nadvi se suton sa modrim velom.
Promakne samo leptirić koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
-Drž’te se, ptice, počinje lov!…

više

Iz Ježeve kućice
napisao: Branko Ćopić

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
“Za druga Ježa, na kraju gaja”.
U pismu piše: “Ježurka, brate,
sanjam te često i mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara,…

više

Alfred Matijašević …2009.

tražim mir,
al’ ga nigdje nema,
bijeli oblačak,
nebom plovim,
sunce me bije,
vjetrovi me valjaju prostranstvom ……

više

Emilija Herceg
Ti zvuci uličnog svirača  harmonike,
poznati, povjerljivi
ali ja ih se sjetiti ne mogu.
Koliko je vremena prošlo
koliko će još i proći
prije nego li ih opet čujem?
Zvuci glazbe  ….sad već malo dalje…

više

Kako nas pamćenje ponekad slabo služi …pamćenje i sjećanje na događaje iz bliske nam prošlosti, na ljude …odrasle, djecu …što su u besmislenim ubijanjima u punini života zaustavljeni?! Kako ponekad slabo pamtimo …kako ponekad nepravedno zaboravljamo …spočitava i autor Jerko Zovak, u kolumni objavljenoj na portalu sbplus. Mi pamćenje osvježismo, pjesmu pronađosmo, s Vama podijelismo …da se ne zaborave  bijeli ljiljani!

BIJELI  LJILJANI …Stanislava Čarapina /1930. Tomislavgrad- 2003. Slavonski Brod
/ Djeci poginuloj 27. svibnja 1992./
Jutros su ljiljani sneni,
ljiljani mladi, bijeli
kosom bezumlja pokošeni,
u snop pali i uveli.

Jutros su sve lopte probušene,
ispuhani prozračni baloni,
zlatokose lutke izgubljene,
niti jedan kliker da zazvoni.

Jutros su sunčane zrake
u ime palih ljiljana
rastjerale tamne oblake
i prostrle zlatno runo dana.

U razdoblju studeni 1991 . –rujan 1992. u gradu i okolici Slavonskog Broda,
od bombardiranja i granata poginulo je 28 djece   u dobi od dvije do sedamnaest godina.
A koliko tek u cijeloj nam domovini?! Na vječni spomen im bili “Bijeli ljiljani” …

 …

više