Mirko Popović
Sve tu ti je, kaže. Želja pitka u tišini,
mir u lišću, budan vrbik pripitomljen.
Klorofilom napojeno drvlje divlje,
djetelinom optočen je tih puteljak,
zvuk i vrijeme.
Čarobno je, ja zaustih, a on doda: Budit će te
pjesma ptica, mrtvi muk a ti orkestrom…
Mirko Popović
Prošlo je mnogo godina
I tvoja slika kavanske bašte
U trenu zaronjene u bezglasje
Poprima patinu zaboravljenih boja
Pjesnik bi rekao: To je slika Manifestirana nedosanjanim Zaboravi pjesnika, u ovom času
Šaljem ti ljetnu oluju…
Mirko Popović
Možda ti se
Samo čini da crna
Sjajna limuzina
Dugo klizi u zavoju
I već trune ti u umu
Kao muk uličnog svjetla
Što gamiže u nervima
S kišom koja rominja
Pa širiš krila za let…
Mirko Popović
Dokle god pogled seže
beskrajna je
tišina travki
Zelene se mlazevi svjetlosti
u nesnu bi mrmljao urođenik
iz Amazonije i ponovio
kako ni jedna travka u dolini
ne umire bez znanja cijele doline…
Mirko Popović
u obrisima genovske noći
razgovaram s crvenokosom
nad našim pokretima osmijesima
riječima grimasama
i inim gestikulacijama
milijun zvijezda smiješi se
na Zemljinoj putanji zori
sudbina buduće romanse
koja se razlijeva…