događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stjepan Poljaković
Podvinje/ Krstopuće, jedan skoro zaboravljeni izraz u šokaca, označava raskršće, raskrižje. Sve ono što se događalo u zadnjih osam dana meni govori da smo na raskršću.
Odakle krenuti?
Naš Pater Albert je sa raskršća u Podvinju otputovao u svoju domovinu.
Mi smo poslije mise izašli na izbore čiji rezultati pokazuju da smo …
…Ti, trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen i kapi znoja samoću moju. O, Bože, zar si pozvao mene, tvoje usne moje rekoše ime …
piše: Stjepan Poljaković
Vašem Periskopu je do ušiju doprla informacija da se u nedjelju, 8. 11. 2015., u Podvinju održava jedna posebna misa.
Patera Alberta Thielemeiera upoznao sam, sada već davne 1986. godine. Tadašnji župnik Josip Babić me na jednoj ispovijedi pitao hoću li biti ministrant. Na moje iznenađenje, saznao sam da mu je kapelan – Nijemac.
Tada, u to vrijeme, nije bio običaj da u interdijacezanskim župama kapelani budu redovnici. Malo tko, osim župnika samog, je znao o kakvom je čovjeku riječ. A mi smo sa zanimanjem pratili paterovo služenje mise i propovijedi.…
piše: Stjepan Poljaković
Vaš se kolumnist dao ovih dana u razne građevinsko-renovatorske projekte.
Budući imam “dvi live ruke” i kako za mene važi ona „narani marvu i ništa ne diraj“ glavni posao obaviše majstori od milja zvani „Bluz Braders“.
Suvi i Braco su izašli a ostalo je more toga što je trebalo pospremiti i presložiti. Odlučih se dijela stvari i riješiti po onoj formuli – sve što mi nije trebalo u zadnjoj godini –”raus hinaus”.…
16. PEKMEZIJADA: U Podvinju zašuškala svila i zamirisao pekmez od šljiva
piše: Stjepan Poljaković
foto: Ivica Vlašić
Pjevao jednom Boris Dvornik „Finila i ova štorija“. Njegova poruka bila vezana za Nadalinu, a moja za Pekmezijadu.
16-ti put ulicama Podvinja u slavu pekmeza, svile i rakije šetalo se i vozilo oko 300 učesnika.
Folkloraši, kočijaši, jahači, pjevači, sve u jednom velikom kolu zajedništva i veselja.…
„Svila šuška, šlingeraj se širi a Podvinje po rakiji i pekmezu miri”
Piše: Stjepan Poljaković
Podvinje/ Tko bi rek´o u ovo doba lani …ma nije onaj bećarac s partizanima nego, tko bi rekao da će godina tako brzo proletjeti i da smo već na pragu nove „Pekmezijade“ili „Svile“ kako mi „pekmezari“ tepamo našoj centralnoj kulturnoj manifestaciji kroz godinu.
Šljive su rodile, doduše ne baš ono, bogato, kao u nekim godinama ali našlo se…
piše: Stjepan Poljaković
Postoje stvari ili pojave od kojih ponekada okrenemo glavu jer ne volimo gledati nečiju patnju. Postoje scene koje nas duboko uznemiruju ili podsjećaju na scene iz naše ne tako davne prošlosti.
Upravo se sada sjetih jednog šlepa na Dravi u ljeto 1991, uplakane izbjeglice koje odlaze u nepoznato.
piše: Stjepan Poljaković
Svitu mili evo me opet. Vaš Periskop ima realan problem, od silne žege presušilo jezero inspiracije.
U danima kao ovi jedina ideja mi je kako ostati zdrav i čitavih živaca. Em je meni vruće, em izađeš li na cestu vidiš ljude koji se panično rashlađuju lepezama ili kukaju kako im je vruće.
Kako god, ipak nisam mogao ne primjetiti određenja događanja događaja ili naroda, kako tko uzme.…
piše: Stjepan Poljaković
Na spomen groblja meni nepopravljivom ljubitelju glazbe, na pamet padne ona, starijim generacijama dobro poznata, obrada „La palome“, :
„O, groblje groblje, ti baščo šarena, u te se siju sjemenja najljepša, siju se siju ali nikad ne niču, grobari sjeme duboko zagrću.“
Sjetih se te pjesme ovih dana jer sam išao u pohode jednom grobu, spomenuti se…
piše: Stjepan Poljaković
Na početku svakoga ljeta pitam se … hoću li imati dovoljno kratkih majica? Javlja mi prijatelj jučer kako je u super marketu preko puta njegovog radnog mjesta bilo majica po 30 kuna i narod navalio toliko da nisi mogao prići policama.
Prvi znaci ljeta, osim slastičarevog stola pred slastičarnom, jesu reprize na tv-kanalima i ukidanje meni dragih radio emisija. To je poruka nama koji nemamo za godišnji da se snađemo.…
piše: Stjepan Poljaković
Jednom me moj susjed Iva pokušao uhvatiti na krivoj nozi pa me na cesti u gradu kroz prozor svog auta pitao: „Mladiću, ide li se tamo za onamo?“
Srećom sam se brzo snašao pa mu iz topa odgovorih: „Pravo pa ravno!“
Kažem to jerbo sam se ovih dana vozao tamo i onamo, od jezera u Orahovici do Darde, u društvu mojih KUD-ovaca.…