događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stjepan Poljaković
Ima tome nekoliko godina kako je vaš Periskop postavio pitanje lokalnom političaru: „ Nas dvojica recimo, surađujemo nekoliko godina i poslije toga mi priđe član druge stranke s obećanjem da ću dobiti posao u državnoj službi ako uđem u njihovu stranku. Bi li mi to zamjerio?“ Odgovorio je da ne bi.
Namjera mi je da u ovom članku zbrojim, razgolitim i pojednostavnim sve ono oko nas. Sve se svodi na trgovinu i svi smo predmet trgovine.…
piše: Stjepan Poljaković
Postoje stvari koje se moraju reći ma koliko god se tome protivili, dijelom zbog istine, a dijelom zbog zauzimanja jasnoga stava. Nisam od onih koji su skloni debatama. Radije puštam vremenu da pokaže svoje, ali…
Svjedoci smo svojevrsnog paradoksa koji graniči sa zdravim razumom.
Logično bi bilo da narod i država, koji su na rubu propadanja u…
Harmonikaš Antun Sarajčić probio se trnovitom stazom svatovskog svirača. Malo ga je ljudi znalo po imenu. Nadimak Bonzo postao mu je umjetničko ime.
piše: Stjepan Poljaković
Podvinje/ Najkraću i najistinitiju definiciju svatovskih svirača, po meni, izrekao je Đorđe Balašević.
U njegovoj pjesmi Djevojka sa čardaš nogama ima jedan stih: „Ja sam samo tu da vrijeme brže proleti …“ Ma koliko to priznavali ili ne, najčešće je tako.
Koliko puta ste pitali nekog gosta koji je upravo izašao iz svatova tko im je svirao. Koliko ih je znalo odgovoriti?…
piše: Stjepan Poljaković
Kada u kratkom roku ostaneš bez nekoliko rođaka ili prijatelja, razmišljaš o prolaznosti, nadi, utjehi. Pred uskršnje blagdane razmišljam o tome kakav će biti prvi Uskrs bez strica Ante, susjeda Stanka, tetke Mare, mog prijatelja Nedjeljka…
To su činjenice. To je stvarnost. Ljudi odlaze sa zemaljskih poljana, netko mlađi, netko stariji. Netko, kao moja mama i moja tetka Manda, umiru i na sam Uskrs. Reda i pravde nema, barem ne po ljudskoj mjeri.…
Tekst: Stjepan Poljaković
Foto: Bernard Tomas-Beco
Davne, ali slavne 1992. bio sam gost u Varaždinskim toplicama. Slučaj je htio da su tih dana u posjet ranjenim borcima u lječilište stigle vinkovačke „Dike“.
Ostali su mi u sjećanju po pjesmi „Dunavska čežnja“, meni i danas jednoj od najboljih tamburaških pjesama od rata na ovamo.
Nisam slutio da će proći četvrt stoljeća do novog susreta, a krivac za novo druženje …
„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:“ (psalam 133.)
piše: Stjepan Poljaković
Svirao sam na rođendanu moga druga Miška. Ima tome nekoliko godina. Njegova rođakinja ustala se u jednom trenutku i odlučila održati govor. Parafrazirat ću ga. „Dragi Miško, da ne bih govor morala početi s onim; ‘U ovom tužnom trenutku’, riješila sam ti ovaj govor održati sada.“ Zatim je krenulo nabrajanje njegovih vrlina.
Bilo je lijepo vidjeti na okupu zahvalnu rodbinu i raznježenog, još uvijek živog Miška. Često se sjetim toga govora, posebno…
piše: Stjepan Poljaković
“… Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’“…
piše: Stjepan Poljaković
Jeste li se ikada upitali što je uzrok ljudskom nezadovoljstvu?
Sumnjam da svi skupa uživamo u atmosferi koja je ovladala društvom ili u vijestima koje nas svakoga dana zapljuskuju.
Jedan paket koji je umjesto tri dana putovao tri tjedna natjerao me da se zamislim.
Samo po sebi je razumljivo … a u stvari da li je …da ujutro stisnemo prekidač za svjetlo, odvrnemo slavinu s vodom.…
tekst: Stjepan Poljaković
Eto i tog vremena, maskenbala, maškara, poklada, karnevala…
Kako god ih zvali, upravo se ovih dana organiziraju na svim stranama i meridijanima. Ljudi iz ormara ili iz trgovina iznose ono u što se žele maskirati.
Puritanci, moralisti i oni malo konzervativniji kršćani naći će zamjerke porijeklu običaja.…
