piše: Stjepan Poljaković
Kada u kratkom roku ostaneš bez nekoliko rođaka ili prijatelja, razmišljaš o prolaznosti, nadi, utjehi. Pred uskršnje blagdane razmišljam o tome kakav će biti prvi Uskrs bez strica Ante, susjeda Stanka, tetke Mare, mog prijatelja Nedjeljka…
To su činjenice. To je stvarnost. Ljudi odlaze sa zemaljskih poljana, netko mlađi, netko stariji. Netko, kao moja mama i moja tetka Manda, umiru i na sam Uskrs. Reda i pravde nema, barem ne po ljudskoj mjeri.…