događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stjepan Poljaković
„Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja.“
Tama nad Izraelom trajala je 400 godina, toliko je prošlo od objava zadnjega proroka. U tome vremenu izabrani je narod krvario i trpio agresiju svih velikih sila koje su osvajale njihovu zemlju.…
pismo našao, otvorio i ovdje prepisao: Stjepan Poljaković
“Za nekoga si Božićnjak za nekoga Djeda Mraz, za nas klince si onaj koji ispunjava želje, ma kako god te zvali nama si uvijek jednako mio i drag. Nadam se da si dobro i da Rudolf i ekipa imaju dovoljno energije za let od ovamo na onamo i nazad.
Vjerujem da sada očekuješ spisak želja. Nije da ga nemamo ali, ne žurimo baš toliko da nam ih ispuniš sada i odmah. Eto, mi ćemo biti strpljivi, imaš vremena, kada pročitaš što želimo, razmisli……
piše: Stjepan Poljaković
Nekako ne vjerujem u sudbinu. Mislim da smo kovači vlastite sreće i da je barem 50% do naše odluke.
O ovome mislim na dan koji je meni i mojoj seki posebno bolan. Toliko da nekada o tome i ne pričamo. Ni sada ne bih o tome al´ eto, kriv je moj prijatelj Figaro.
Upoznali smo se ima tome 20-ak godina, nekako po njihovom dolasku u izbjeglištvo iz Đeletovaca. Zapamtio sam ga po…
tekst: Stjepan Poljaković
Ima tome dvije godine kako je moja malenkost na „fejs“ postavila status koji ćete upravo pročitati. Rekoše mi da je aktualan a ja vam kažem da i danas isto razmišljam. Nadahnut bijah događanjima oko Vukovara i prepirkom oko ćirilice u njemu.
OVAKO, LIPI MOJI ….!!!
Tjednima i mjesecima slušam priče o Vukovaru…. braniteljima… ljubavi prema domovini…pismene zavrzlame……
piše: Stjepan Poljaković
Podvinje/ Krstopuće, jedan skoro zaboravljeni izraz u šokaca, označava raskršće, raskrižje. Sve ono što se događalo u zadnjih osam dana meni govori da smo na raskršću.
Odakle krenuti?
Naš Pater Albert je sa raskršća u Podvinju otputovao u svoju domovinu.
Mi smo poslije mise izašli na izbore čiji rezultati pokazuju da smo …
…Ti, trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen i kapi znoja samoću moju. O, Bože, zar si pozvao mene, tvoje usne moje rekoše ime …
piše: Stjepan Poljaković
Vašem Periskopu je do ušiju doprla informacija da se u nedjelju, 8. 11. 2015., u Podvinju održava jedna posebna misa.
Patera Alberta Thielemeiera upoznao sam, sada već davne 1986. godine. Tadašnji župnik Josip Babić me na jednoj ispovijedi pitao hoću li biti ministrant. Na moje iznenađenje, saznao sam da mu je kapelan – Nijemac.
Tada, u to vrijeme, nije bio običaj da u interdijacezanskim župama kapelani budu redovnici. Malo tko, osim župnika samog, je znao o kakvom je čovjeku riječ. A mi smo sa zanimanjem pratili paterovo služenje mise i propovijedi.…
piše: Stjepan Poljaković
Vaš se kolumnist dao ovih dana u razne građevinsko-renovatorske projekte.
Budući imam “dvi live ruke” i kako za mene važi ona „narani marvu i ništa ne diraj“ glavni posao obaviše majstori od milja zvani „Bluz Braders“.
Suvi i Braco su izašli a ostalo je more toga što je trebalo pospremiti i presložiti. Odlučih se dijela stvari i riješiti po onoj formuli – sve što mi nije trebalo u zadnjoj godini –”raus hinaus”.…
16. PEKMEZIJADA: U Podvinju zašuškala svila i zamirisao pekmez od šljiva
piše: Stjepan Poljaković
foto: Ivica Vlašić
Pjevao jednom Boris Dvornik „Finila i ova štorija“. Njegova poruka bila vezana za Nadalinu, a moja za Pekmezijadu.
16-ti put ulicama Podvinja u slavu pekmeza, svile i rakije šetalo se i vozilo oko 300 učesnika.
Folkloraši, kočijaši, jahači, pjevači, sve u jednom velikom kolu zajedništva i veselja.…
„Svila šuška, šlingeraj se širi a Podvinje po rakiji i pekmezu miri”
Piše: Stjepan Poljaković
Podvinje/ Tko bi rek´o u ovo doba lani …ma nije onaj bećarac s partizanima nego, tko bi rekao da će godina tako brzo proletjeti i da smo već na pragu nove „Pekmezijade“ili „Svile“ kako mi „pekmezari“ tepamo našoj centralnoj kulturnoj manifestaciji kroz godinu.
Šljive su rodile, doduše ne baš ono, bogato, kao u nekim godinama ali našlo se…
piše: Stjepan Poljaković
Postoje stvari ili pojave od kojih ponekada okrenemo glavu jer ne volimo gledati nečiju patnju. Postoje scene koje nas duboko uznemiruju ili podsjećaju na scene iz naše ne tako davne prošlosti.
Upravo se sada sjetih jednog šlepa na Dravi u ljeto 1991, uplakane izbjeglice koje odlaze u nepoznato.