Ivica Smolec

Ivica Smolec

Moj braco pelene nosi,
moj braco još nema zube.
Ni hodati on još ne zna,
puzi po podu k’o bube.

Moj braco pričati ne zna
al’ smije se na sav glas,
k’o da ga netko škaklja,…

više

Ivica Smolec
Završila je škola i ljeto me zove,
lijepi dečki ulicama osmijehe mi love.
Navukla sam danas traperice nove
i budna sam krenula ostvariti snove.

Prištić taj me muči al’ nije to smak svijeta,
nestat će on s čela i prije kraja ljeta.
Ovaj što se smiješi, taj prištić i ne gleda,
nehajno me pozdravlja i na klupu sjeda.…

više

Ivica Smolec
Gledam kroz prozor svoju mladu brezu
u raskošnoj bijeloj haljini.
Mladenka vitka.

Blues neki iz zvučnika
probija se kroz dim cigarete
i paru iz vruće kave.
Jutro je rano,
sunce će uskoro.…

više

Ivica Smolec
Neću ti se vratiti.
Pokrila me trava.
U toj borbi pao sam
za tebe i sina.

Tugu će ti skratiti
što prati me slava.
Pozdrav tebi slao sam
kad pronašla me mina.…

više

Ivica Smolec
Bože, kak sam bil mlad kad sam te na Griču kušuval!
I sva ova leta, lepa i grda, taj spomen u tikvi sam čuval.
Ti si bila najlepša cura al još si dišala po mleku,
a ja, zloglasni fulir kaj svaku je štel pod deku.

Sedeli smo pod lampom i gledali kak svetli naš grad,
poskrivečki sam te pogledom svlačil i taj čas bi te zel rad.
Uši su mi se pušile, recitiral sam ti ljubavne pesme,
a kad sam skužil da su ti lepe, diral sam te tam di se ne sme.…

više

Ivica Smolec

Izašao sam na ulicu
noseći vrećicu s kruhom i mlijekom
u ruci
i topli pozdrav trgovkinje
na licu

mali dlan
otvoren
hvatao je kišu…

više

Ivica Smolec
(Sisvete)
Zrak gori od tisuća svijeća
i od tisuću glasova titra.

Večeras su mrtvi budni
i slušaju novosti
iz svijeta živih.

Mlada majka sluša ispovijed sijede kćeri,…

više

Ivica Smolec
Tridesete laste odlaze u maglu,
guske se vraćaju, trome, domu svome.
Čipka od mraza ne mijenja se s modom,
u proljeća tople bujice led lome.

Trideset zima u grlu mi je plima
a samo ponekad, u samoći, vrisnem
ime koje sam ti smislio od milja;
kad ga jeka vrati, brzo usta stisnem.…

više

Ivica Smolec
Zavjesom prigušio mjeseca romansu
kojom je odzvanjalo polje u bjelini.
S ljubavlju i s “laku noć” pozdravio brezu
i ostavio ju da sniva u tišini.

Lijek je kao sudbina kliznuo niz grlo,
legao sam skupiti i hrabrost i snagu.
Ne znam što me čeka kad napustim javu,
al’ najviše bih volio sanjat’ svoju dragu.…

više

Ivica Smolec
Prekrasne, krupne, sjajne,
crne, smeđe, plave, zelene,
neugledne, žmirkave, krmeljive,
prošarane filigranom crvenim.
Stidljive ispod trepavica,
vragolaste sa strane,
direktne i pronicave,
nježne, snene, zaljubljene.…

više