događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dragica Križanac
21. siječnja 1950. sklopio je oči autor koji je kratko živio ali je njegovo ime nezaobilazno u (distopijskoj) književnosti.
George Orwell, pravog imena Eric Arthur Blair bio je britanski pisac, novinar, kritičar i esejist.
Proljetos sam kupila njegovu kultnu knjigu u knjižari u Novom Sadu (uh što imaju knjižare!) i ponovno je iščitavam nakon 40-tak godina.
Knjiga nikad aktualnija!…
piše: Dragica Križanac
Bio je mali Uskrs. April 1992 godine. Trebalo je nekako preći pješice ta četiri kilometra, uz rijeku Lašvu.
Gurala sam kolica kroz blato u kojima je sjedio moj dvogodišnji sin a moja djevojčica od osam godina koračala pored mene stežući praznu bratovu flašicu u ruci. Na leđima mi je bio ruksak u koji sam spremila uskršnje ponude za mamu.…
Iz naše arhive/ objavljeno 23.11.20116
piše: Vikorija Banić
Na vratima ureda pojavio se stariji bračni par. Kad kažem „stariji“ mislim 70-ak godina.
Muškarac je vrlo vitalan, mršav, uredan i zakopčan. Izuzetno simpatičnog lica i potpuno bijele kose. Premda na uhu ima zakačen slušni aparat, priča ugodno i relativno tiho. Žena je od onih za koje je odmah jasno da ne živi u Hrvatskoj. Hlače, jakna, torba, marama, način kako sve to nosi, sve mi nekako izgleda „njemački“, izgled koji prepoznajem od djetinjstva. Teško je…
piše: Viktorija Banić
Zagreb/ Ne znam kako je kod vas, ali kod nas je postalo opasno zalupiti vratima u stanu. Već je netko u „niskom startu“, siguran da je u pitanju još jedan potres. Najvažnije stvari (dokumenti, novci, lijekovi i sl.) su, nakon prva dva, danima stajale spremne pored ulaznih vrata, jer možda jedan od narednih potresa (a bilo ih je i ima ih) bude sa dovoljno „Richtera“ da ne završi sa samo razbijenim staklom i popucalim zidovima.
Tako da je kod nas doma sjajno, kako sada izgleda srce Zagreba… …
piše: Viktorija Banić
Kaže se da je u ljudskom životu izvjestan samo kraj, a sve ostalo su situacije u kojima se moramo snalaziti i prilagođavati im se. Kao monotona ili izvrsna utakmica s brojnim prevratima i iznenađenjima. Neka „dohvate“ čovjeka osobno i onda mu nije lako, ali gura, što mu preostaje?
Druga se događaju onome pored njega, pa ih je s distance puno lakše prihvatiti… Najranjiviji smo na kraju svog životnog puta. I tjelesno i psihički izmoreni od „igre“ i prekratkog poluvremena. …
Kratki osvrt prije finala
piše: Viktorija Banić
U trenutku kad nas svega nekoliko sati dijeli od finalne utakmice i sraza sa Francuzima cijeli svijet je, čini se, kockast. Pojam „Hrvatska“ trenutno se googla više i od Donalda Trumpa, a na TV-u svaki dan možemo vidjeti skockane goste iz cijelog svijeta kako pjevaju „Moooja dooomovina…“, pa makar jedva prepoznatljivo zvučalo.
Eto, svi pišu iz Hrvatske i o Hrvatskoj, pa i ovaj osvrt neka bude moj doprinos današnjem danu.…
piše: Viktorija Banić
Prvi stol koji svi, doduše nesvjesni, susretnemo u životu je onaj prilikom dolaska na svijet. Na njemu se u tom trenutku nalazi mama, a ispred njega još jedna jako važna osoba koja nas prva spretno prima u ruke i obznani svijetu da smo stigli…
Nakon toga uslijedi cijela parada stolova za prematanje, pregledavanje i što sve ne, sve do onog posebnog stola na kojem će samo jednom u životu stajati velika, najposebnija torta sa jednom svijećom koja označava tvoj prvi rođendan, tvoju prvu…
piše: Viktorija Banić
Neprestano nas zasipaju izvještajima o aferama, poskupljenjima, curenju informacija, sukobu interesa, tajnim dogovorima, izigranim kolektivnim ugovorima, zagađenjima, namještaljkama, pedofilskim skandalima, odbjeglim tinejdžerima i surovim kaznenim djelima…
Dobro došli u 2018! Pa još red (ne)demografske politike, kao višnja na torti… Ili udarac u trbuh? Zbog čega uopće ujutro ustati?
tekst: Viktorija Banić
U prepuni lokalni autobus ulazi stariji bračni par. Gospodin se jedva kreće, a ni njegova supruga nije puno boljeg zdravlja, samo onako, uporno ženski, sitnim koracima ide i ispred i iza njega, po potrebi. Sretni što su stigli na vrijeme, kupuju karte. Vožnja se nastavlja uz ustaljenu mješavinu razgovora i šutnje putnika i prigušene glazbe sa radija.
Nakon što su se smjestili, a vožnja se nastavila, gospođa mijenja zadovoljan izraz lica. Onaj trenutak kad shvatiš da si nešto …
piše: Viktorija Banić
Priznajte, jeste li ikada došli u napast da zavirite u nečiji mobitel ili mail? Osluškivali neki razgovor? Pročitali nešto za što ste unaprijed bili svjesni da nije bilo predviđeno za vaše oči? Ili brižljivo pamtili ono što ste preko treće osobe slučajno doznali o nekome koga poznajete? A onda to ispričali ili nekome u raspravi bijesno „bacili“ u lice, ne mareći za privatnost?
Dalmatinski je mentalitet oduvijek bio sve samo ne diskretan. Nikad tih. Kako kod Primoraca, još i više kod nas grlatih iz zaleđa.…