Sven Adam Ewin

VJETAR JESENJI

Posted on

Sven Adam Ewin
Dodirnem krošnju, padne lišće.
Dodirnem drugu, padne drugo.
Treća se krošnja stišće, stišće,
(Branit se nije mogla dugo).

Prolazi žena. Krenem na nju.
Sa žene padne sve što ima.
Kako je lijepa u tom stanju!
Skinem i druge. Plešem s njima.…

više

DAN POSLIJE

Posted on

Sven Adam Ewin
Zid se sori. Presuši zdenac.
Zipka. Komin. Pepeo. Drača.
Hodam pognut kao plamenac;
Moje usne na rubu plača.

Što to krvari ispod bora?
To mrtvi moje srce grizu;
Jabuke, smokve, zlatni orah;
Usne se grče. Plač je blizu.…

više

IZBACUJEM TE

Posted on

Sven Adam Ewin
Izbacujem te iz svih stvari;
Izbacujem te baš iz svega;
Stomak ne može da te svari;
Za me si odsad slijepa pjega.

Sve što je tvoje neka visi,
Suho i mrtvo. Puno mraka.
Da me podsjeća da tu nisi,
Da nema tvojih otisaka.…

više

SONET O SNU

Posted on

Sven Adam Ewin
Ja sam na muci. Na muci ozbiljnoj, velim:
Srce i dah i um… ja sve to usporavam.
Sve mi je nevažno. Ja samo želim, želim:
Da spavam, spavam. Da spavam, spavam i spavam.

Anđeo spava u raju. Šišmiš u mraku.
Ribe u vodi spavaju. Ptice na grani.
Svinja u blatu. Čiopa crna u zraku.
Virus blažen hrče u staničnoj membrani.…

više

JEDVA NALIK

Posted on

Sven Adam Ewin
Jutros je u me ušetala
Neka crvena ptica mala;
Pa dok mi sjena ne okraća
Ja pjevam pjesmu crvendaća.

Danju iz vrta i iz šume
Vreli kolovoz uđe u me;
Pa mi u u suton grlo baca
Na simfoniju zrikavaca.…

više

STIJENA

Posted on

Sven Adam Ewin
Da, ja sam stijena koja bi htjela u se,
Jer ovdje gore vrela plazma mi fali!
(Ko Lot i žena kad ono vraćaju se
Iz pakla grijeha ka zavjetnoj normali.)

Čovjek i kamen, voda i travke busen,
Sve što je gore za prapočetkom žali.
I sve bi natrag u svoje uteruse,
Gdje dotiču se počeci i finali.…

više