Sven Adam Ewin

stihovi: Sven Adam Ewin
foto: Leonardo M. Poljak

Ne tražim puno. Uz tvoju noćnu lampu
(Dok ti misao nečemu boljem teži),
Neka ti, uz uobičajenu štampu,
Na dohvat ruke i moja knjiga leži.…

više

Sven Adam Ewin

Ni jednog časa ti nisi sama,
U tebi vrvi kao na sajmu.
Svi tvoji preci, u kolonama,
U tvome tijelu žive – u najmu.

Ni jedan od njih ne nedostaje.
Svaki u tebi traži zraka.
Njihova mladost u tebi traje.
Ti si njihova Noina arka.…

više

Sven Adam Ewin

Sve što je ljudsko, sve istine i laži,
Sve što dušu čovječju poji i hrani,
Sve to (i više), u stihovima traži,
Grčem rođenja – moj jezik zauzlani.

Svaka me pjesma svojim okusom liječi,
A on je sladak. A on je gorko čitak.
Od Prokrustovih kratkih i dugih riječi,
Ja pravim sebi ljekoviti napitak.…

više

Sven Adam Ewin

Spušta se večer. Sunce više ne žari.
Gospod je priveo ljude k Zadnjem Danu.
Pita ih, što bi koji (od zemnih stvari)
Rado ponio sobom. Na „onu stranu“.

Neki bi zlato. Neki bi čast i slavu.
Neki oružje kraj tijela da im blista.
Neki bi žezlo i okrunjenu glavu.
Neki bi žene i drugih stvari trista.…

više

Sven Adam Ewin

Dok nisam znao tko sam, što sam,
Od zemlje sebe zajmio sam;
U sebi ja sam otad skrivo
I krv. I kost. I meso živo.

Kad dođoše mi zadnji sati,
Tad zemlja reče: sebe vrati!…

više

Sven Adam Ewin

Kada hvalite Boga, vi, koje krasi trpnja,
Čas prije nego hranu ustima prinesete:
– Hvala Ti, Gospodine, na prvom danu srpnja,
Nekog ljeta Gospodnjeg… Neke dvije i ente.

Pokušajte Mu reći, sa srcem. U suzama.
Pokušajte Mu reći, ne mozgom, nego čulno.
Pokušajte Mu reći: – Zahvali i Ti nama!
Pokušajte Mu reći – pa bilo bogohulno.…

više

Sven Adam Ewin

No ide vrijeme i prva mladost mine.
I krenu život. Poslije smijeha i plača,
Spazim Ciganku, na vašaru taštine.
Zove me k sebi. I hoće da mi vrača.…

više

Sven Adam Ewin

Iz zbirke “Povedi me za ruku, Dida”/”Semafora 2021.

Nedjeljni ručak! Svi smo za stolom.
Ja obavezno pored dide.
Juha, pa krumpir sa brokolom,
Pa meso… I sve što zatim ide.

Mrzim brokolu na tanjuru,
Al´ mama me fiksira ko zmija žabu:
–Jedi, ili će biti po turu,
Uzalud gledaš didu i babu.…

više

Sven Adam Ewin

Ponekad noću, u rublju, ja se gušim
(Ovo se mora shvatiti malo dublje),
Ja pjesme sve ko rublje na vjetru sušim
Pa mi noću na vjetar miriše rublje.

Sanjam. A što to?… Kamo ćeš, moja mašto?
I prevrćem se. I misli mi se znoje.
Teške stihove slažem, a ne znam zašto?
Iz sna me nešto budi, a ne znam što je?…

više

Sven Adam Ewin

Sve nježne riječi koje ti stihom pišem,
Ja nježno skupljam. Onda ih ukraj stavljam.
Neke popravim, neke gumicom brišem,
Da iste riječi u stihu ne ponavljam.

Pritom, priznajem, imam golemu tremu,
Kako, između mnogih, najbolje naći?…

više