Sven Adam Ewin

Sven Adam Ewin
Pitaš: može li voda biti živa?
(A u nju gledaš kao da ti prijeti).
Ah, to se u njoj tvoja sjena skriva.
Mahni joj! Voda… gle, odmahuje ti.

Pitaš: može li voda biti crna?
I što to iskri?… Zuriš preplašeno.
Ne boj se, to je… samo mrtva srna.
A to što iskri… to je oko njeno.…

više

Sven Adam Ewin
nema te više
a u svakom si predmetu
sve miriše na tebe
to se ne da podnijeti

više

Sven Adam Ewin
u sobi prvo bude neko nagnuće svega
prema nečemu što nedostaje
sve se izglobi
sve stoji
pomalo
ukoso…

više

Sven Adam Ewin
Sa Trona (desno Ocu), motrim povorku svetu.
Svi mašu. Kliču. Poju… Bacaju cvijeće… Eno:
Mršavi mladić jaše na bijelom magaretu!
Čujem: „Hosana!“ Plačem… jer gledam već viđeno.

Zazivaju mi ime. Više slušat’ ne mogu.
Dok svjetina u transu onirički mahnitâ,
Ustanem, stegnem kosti. (Ne nalikujem Bogu.)
Siđem. Pitaju: tko si? Kažem da Taj sam i Taj.…

više

Sven Adam Ewin ..iz zbirke “Zmijski car”

Ja pišem pjesme jednu za drugom,
Nižem stihovlje strofu po strofu.
Padam sve niže spiralnim krugom,
Iz katastrofe u katastrofu.

Ne: napisati, nego: “pisati!”
(cilja mi je dakle postao sredstvom!)
Već spreman na se i kidisati,
Jer živim začaran tim prokletstvom.…

više

Sven Adam Ewin      …Iz zbirke “Zmijski car”

budim se.
tiho je. isuviše je tiho.

ležiš daleko od mene, na drugom kraju
kreveta. isuviše je tiho, zaboga, susprežem dah.
osluškujem…dišeš li? dišeš li? isuviše je tiho, suviše ima zle
kobi, suviše panike u ovom mraku,
u ovom hladnom
jutru prosinačkom.…

više

Sven Adam Ewin         ….Iz zbirke “Zmijski car”

          Mojim čitateljima
Na rođendan mene… puknu uspomene
Pa prizivam sebi onaj davni čas!
Dok saldiram konto, odjednom me prene
U ušnoj mi školjci… moj vlastiti glas:

-Vraćajte me natrag! Ovdje mi je hladno!
Ja sam samo kazna za istočni grijeh!!!
Ali oko mene, posve iznenadno,
Na moj prvi plač… zaorio se smijeh!…

više

Sven Adam Ewin …iz knjige “Zmijski car”

odlaze laste…dolazi zima
ja svakoj mahnem: lasto, bog!
posljednja koja je otišla s njima
bila je lasta…iz  srca mog.

 …

više

Sven Adam Ewin
Buljim u snijeg… O Bože, poslije svega,
Tolikih noći uzaludnog bdijenja,
Kako da boju, bijelu boju snijega,
Opišem sebi, slijepcu od rođenja?

Zbog čega hvata moja slijepa pjega
U pahuljama crno-bijela trenja?
U oku mome, zašto, radi čega,
Ta bijela noć u crni snijeg se mijenja?…

više

Sven Adam Ewin

PJESMA NA VODI

Pišem prstom pjesmu na vodi,
Napišem redak… Iza njega,
Tek što se redak drugi rodi,
Voda se smiri… Izbriše ga!…

više