Julijana Marinkovik

Julijana Marinkovik
Ne moraš biti J. Joyce
pa da držiš za ruku Odiseja
Možeš biti obična žena
ili čovjek
Ja sam pala s Venere
po nekom zakonu fizike
što ga ne razumijem
Ljuljačka me izbacila
evo tu. Itaka…

više

Julijana Marinkovik
Ponekad bez povoda
ubijaš vjetar
što se poigrava
s ostatkom dana
Budiš negovor u inat
njegovom siromaštvu
To je idealan način
da se oslobodiš starih bolesti…

više

Julijana Marinkovik
Ono što ostaje
nisam ni ja, ni ti,
ni ovaj, ni onaj
ni netko negdje tamo
što će ustrajati
da se vine u zatvoreno vrijeme
tek toliko da kaže
da veliki je svijet
manji od jednog…

više

Julijana Marinkovik
Bez razloga
jutros si zapisao
tajne u dva reda
i prije vremena završio
autobiografiju dana
Nema potrebe da izigravaš
sentimentalnu budalu
lijepo je ovako
da se opustiš i privikneš…

više

Julijana Marinkovik
Njegova ruka
dosegla je
kraljevske dvore
samo da bi dostigla
ljepotu
svoje duše
Tada je vjerovao
da sve što postoji
je utjeha osjetilima…

više

stihovi: Julijana Marinkovik
foto: Emil Cipar
Gdjekad
zateknem samu sebe
kako razmišljam
da li je ludost u mojoj tišini
Ima i dana kad zamišljam
da tišina se igra
s milionima drhtaja mojih usana

Ili, sam se našla u takvom stanju…

više

Julijana Marinkovik
Pretvorila sam ljubav
u zlatni prah
i rasprsnula sam je
niz sve univerzume
u obliku prašine
Sada samo otvori usta
i diši atome
kroz eter
I pjevaj,…

više

Julijana Marinkovik
Pitala sam te:
Pjesniče nad pjesnicima
iz kog iskonskog vrela
uzimas dušu
Božjeg daha
Rekao si mi:
Od žene koju volim…

više

Julijana Marinkovik
Zato što će slova ispariti
sa recikliranog komada papira
zato što srce neće boljeti
i kad ga pogodi strijela
zato što ce mozak biti umoran
od prljave prašine
zato što kiseonik će imati
samo u staklenim bocama…

više

Julijana Marinkovik
Ljubav je ova pjesma
što je pišem za tebe,
ove riječi
koje rastu
pod trepavicama
dalekih neba
I svaki je glas
početak beskraja
i svaki beskraj je…

više