Anđelka Korčulanić

Anđelka Korčulanić

Između dva poljupca
vrijeme spava na mojim usnama.
Više od mene o ljubavi znaju
srne u tamnoj šumi
i ptice skrivene u bujnim krošnjama.…

više

Anđelka Korčulanić

Hvalu tebi, u tvoju slavu pišem,
opijena mirisima, slijepa od ljepote.
K´o da budna sanjam, duboko dišem,
titraje duše nižem, za pjesmu note.

.…

više

Anđelka Korčulanić

Koliko god tih korak ti bio
u san livada nećeš ući.
S korijenom u zemlji cvijeće spava
pod ključem nevinosti.

.…

više

Anđelka Korčulanić

Čuje li noć šapat strepnje
u krošnji trešnje bijele kao snijeg?
Gdje će se vratiti ptice
u zelenu bunilu sanjati nježnost
ako ćudljiv vjetar
veo nevinosti pod noge baci…

više

Anđelka Korčulanić

Ne plačem za razbijenim valom,
ne plačem zbog otrgnuta lišća žuta
ni nad smrću prpošna oblaka ne plačem.
U radosnu pohodu
sve će se ponoviti nebrojeno puta;…

više

Anđelka Korčulanić

Neoznačenom stazom
pod suhim lišćem
vodiš me u nepobjedivo ljeto.
Ruke su nam tihi glasnici duša:
tvoje – oko tijela mi,
kuće u vrtu s gardenijama,…

više

Anđelka Korčulanić

Drveće na rubu proplanka
neće se osvrnuti
ni ptice se neće oglasiti
kad tijela sagorimo na lomači
od riječi-panjeva
i hladan pepeo ravnodušni vjetar…

više

Anđelka Korčulanić

Noćas u moru svijetle
planktoni i zvijezde,
rukama ih lovim,
a moje misli površinom mirnom
prema pučini u daljinu crnu
zamišljenom brazdom…

više

Kada nas jesen u zagrljaj stegne

i zvjezdane prašine oblak gusti

k’o crna lava

obnoć se okameni u nama

jednom kad se na zemlju slegne,

raspete misli s križa spusti,

sjećanja čvrsto veži k’o jedra

pred olujom pristiglom iz daljine

i našeg vjetra novi ćuh

s mirisom kadulje i snova

nad plavim poljima proljetne vedrine

u mirnoj uvali usidren čekaj.

više

Anđelka Korčulanić

More je noću crni oniks –
dar mudrog odlučivanja,
u zoru selenit, mjesečev kamen –
čuvar naših lijepih sanja,
a onda se premetne tiho
u simbol nade, vodeni opal…

više