piše: Marica Žanetić Malenica
Laganim hodom, nogu pred nogu vraćala sam se te sunčane travanjske subote doma. Jutarnju kavu, prvu i jedinu u danu, pila sam skoro do podne, polako, s merakom, rekli bi naši susjedi.
A ja zapravo ne meračim toliko u kavi koliko u razgovoru s dragim ljudima. Osobito u ovo virusno vrijeme kada su nam uskraćene geste bliskosti i nježnosti poput stiska ruke, zagrljaja i poljubaca. …
U ponoć sam joj nazdravila čašom pjenušca i poželjela dobrodošlicu. Zanimljiva numerološki, zaobljena i simetrična, trebala je zaokružiti drugo desetljeće još uvijek mladog stoljeća i dovesti nas do praga trećega. Obećavajuće i uzbudljivo.