događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marica Žanetić Malenica
U sobi hotela u malom naselju na otoku Korčuli bilo je tog vrelog kolovoškog dana izuzetno sparno. Dok smo se odmarali nakon obilata ručka onako u polusnu nisam ni primijetila crvenilo na tvojemu licu. Prenula sam se tek kada sam čula ubrzano disanje. Znala sam da je to poziv na uzbunu.
Ustali smo, žurno se obukli i krenuli prema susjednom većem mjestu gdje je bila ambulanta hitne pomoći.…
Nagrađene i pohvaljene pjesme na 18. recitalu ljubavne poezije “Željka Boc” , Marija Bistrica 2021.
1. nagrada
Jelena Stanojčić: “REKAO SI OPROSTI”
Iščekivala sam da dođeš
I da mi skrušeno kažeš oprosti
Da me utopiš u zagrljaju
Da rastališ krhotine u meko tkivo zabodene
I da ti u očima bude cvijeće
Da mi poljubiš lice
A da ti usne na milovanje sliče
Da „oprosti“ bude raskošno, da me opije…
piše: Marica Žanetić Malenica
U ponoć sam joj nazdravila čašom pjenušca i poželjela dobrodošlicu. Zanimljiva numerološki, zaobljena i simetrična, trebala je zaokružiti drugo desetljeće još uvijek mladog stoljeća i dovesti nas do praga trećega. Obećavajuće i uzbudljivo.
Taj zanos nije potrajao. Vrlo brzo je skinula masku i pokazala nam svoje pravo lice. Masku je stavila na naša lica i učinila nas bezličnima.
Tješili su nas, oni za koje smo mislili da znaju više, kako će topliji dani …
Marica Žanetić Malenica
u meni više nema ljeta da me grije
zazirem od hladnoće, zima nek’ oprosti
snijeg mi odavna romantičan nije
tek zamka je za krhke mi kosti
u mene više nema oštra vida
u pahuljama ne razaznajem kristale
tek ledene kaplje nebeske vode ćutim
što na lice mi slijeću k’o ptice pȁle…
piše: Marica Žanetić Malenica
Tog 4. veljače 2012-e Split je osvanuo pod snijegom, jednim od onih koji se pamte u gradu nenaviklom na bjelinu.
Snijeg nije splitska zimska svakodnevica, prije iznimka koja svaki put uznemiri njegove stanovnike, potvrdi nespremnost i neorganiziranost njegovih komunalnih službi, polomi krhke kosti onima starijima i onima nespretnima. Tek djecu, sanjare i pjesnike razveseli.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Ema je sjela na svoje mjesto s cijelim kolopletom misli i osjećaja. I dok sluša glas spikerice pulskog kolodvora, kojim najavljuje skori polazak njezina autobusa, gleda u Tinovo ozbiljno lice. Mašu još jednom jedno drugome uz smiješak koji prije sliči grimasi.
„Šteta što nisi prava“, bile su posljednje riječi koje je od njega čula prije no što je ušla u autobus za Split.…
Bȉlo mi je te davne godine kucalo