piše: Marica Žanetić Malenica
Tog lipanjskog predvečerja u Vižinadi, malom mjestu u unutrašnjosti Istre, na susretu čakavskih pjesnikinja i pjesnika Verši na šterni (gustirna, cisterna ili bunar) govorila sam svoju pjesmu Zbaćeno jaje, napisanu na velolučkom dijalektu. Na tom događanju predstavljen je i zbornik pjesama odabranih po natječaju GK Poreč.
Vrativši se na svoje mjesto na platou, slušala sam glazbenu točku i razmišljala o dvije stvari. Kako to da ja, koja u Splitu živim od gimnazijskih dana, ne pišem na čakavici, što bi bilo očekivano i logično, već na štokavskoj ikavici Vele Luke u kojoj, zapravo, nikad nisam živjela?…
Trulli – bijele kućice sazdane od vapnenca
Ne treba meni nitko reći da putovanje blagotvorno djeluje na žensko zdravlje. Kao iskusna žena, koja ne preže od svekolikog kretanja u vremenu i prostoru, ja to znam i osjećam.
Gozo – Kalipsin otok
Valletta – „muzej na otvorenom“
Razmišljajući već neko vrijeme koja će država biti sretnica kojom ću, na popisu onih koje sam dosad posjetila, zaokružiti broj trideset, negdje u primislima vrzmala mi se Malta. Nisam znala ni samoj sebi objasniti zašto, a kamoli onima koji su me pitali. Bitno mi je bilo tek naći se u zemlju u kojoj dosad nisam bila i s koje želim skinuti barem jedan od velova tajanstvenosti kojom je obavijena.
Ne treba mene puno nagovarati na putovanje, zapravo, ne treba uopće. Ponekad je dovoljna tek jedna riječ kao okidač za odlazak ili barem planiranje istog u neku zemlju, grad… ili, pak, na otok.
Mȅni Baba i mȅni Mȁt
Kolovoz se bio poprilično primakao rujnu, a ja sam još uvijek bila na Braču gdje sam s kćerima, unučadi i laptopom ćutila blagodati otočna ljetovanja. Uživanciju sam svakodnevno dijelila i s poznanicama koje se, tijekom ljetnih mjeseci, poput mene, usidre u Mircima, našem malom i mirnom mjestu.…