Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA

Marica Žanetić Malenica

dižem se na lijevu nogu, palim radio
da me tek izišlu iz tople košuljice sna
jutarnji tajac ne proguta

tipka je na ON, svira nešto veselo
ja još na OFF pa šutim, oblačim se
češljam se rukom, na usne nanosim
rumenilo u nijansi zrela voća…

više

piše: Marica Žanetić Malenica

U sobi hotela u malom naselju na otoku Korčuli bilo je tog vrelog kolovoškog dana izuzetno sparno. Dok smo se odmarali nakon obilata ručka onako u polusnu nisam ni primijetila  crvenilo na tvojemu licu. Prenula sam se tek kada sam čula ubrzano disanje. Znala sam da je to poziv na uzbunu.

Ustali smo, žurno se obukli i krenuli prema susjednom većem mjestu gdje je bila ambulanta hitne pomoći.…

više

Marica Žanetić Malenica

Ružičastim nitima i tupom iglom
crne rupe u sjećanju krpam
pa prošlost u naborima ljepše sniva
dok zlatne niti nostalgije me vode
i mrtvo živim biva.

Očice nižem gdje para se tkanje
izblijedjela gdje je slika…

više

Marica Žanetić Malenica

U gnijezdu odavna nema
ni jaja, ni mladunčadi,
a majka i dalje redi ga brižno,
ona to najbolje radi.

K’o u sretnija vremena
puna kljuna vraća se iz leta…

više

piše: Marica Žanetić Malenica

U ponoć sam joj nazdravila čašom pjenušca i poželjela dobrodošlicu. Zanimljiva numerološki, zaobljena i simetrična, trebala je zaokružiti drugo desetljeće još uvijek mladog stoljeća i dovesti nas do praga trećega. Obećavajuće i uzbudljivo.

Taj zanos nije potrajao. Vrlo brzo je skinula masku i pokazala nam svoje pravo lice. Masku je stavila na naša lica i učinila nas bezličnima.

Tješili su nas, oni za koje smo mislili da znaju više, kako će topliji dani …

više

Marica Žanetić Malenica

u meni više nema ljeta da me grije
zazirem od hladnoće, zima nek’ oprosti
snijeg mi odavna romantičan nije
tek zamka je za krhke mi kosti

u mene više nema oštra vida
u pahuljama ne razaznajem kristale
tek ledene kaplje nebeske vode ćutim
što na lice mi slijeću k’o ptice pȁle…

više

piše: Marica Žanetić Malenica

Tog 4. veljače 2012-e Split je osvanuo pod snijegom, jednim od onih koji se pamte u gradu nenaviklom na bjelinu.

Snijeg nije splitska zimska svakodnevica, prije iznimka koja svaki put uznemiri njegove stanovnike, potvrdi nespremnost i neorganiziranost njegovih komunalnih službi, polomi krhke kosti onima starijima i onima nespretnima. Tek djecu, sanjare i pjesnike razveseli.…

više

Marica Žanetić Malenica

Vonj rodnoga otoka u tebi oduvijek ćutim
K’o i moji stari kojima bilo si i piće i hrana
Krepki nektar loze što na škrtoj zemlji traje
I meni k’o njima
Neba si dar, Božja mȁna

Kad nazdravljam danima veselja il’ utapam bol
U čaši koja krije tugu otprije…

više

Marica Žanetić Malenica

Bȉlo mi je te davne godine kucalo
k’o nikad, poput zvonka klatna,
činila se bogatom žetva srca moga
što krijepila je tijelo snagom žita zlatna.

Al’ ljubav tvoja, ljubomorom zadojena
k’o i sve što bezglavo uzme maha
u tiranina je izrasla koji nikoga ne štedi…

više