KAD OLUJE UTIHNU

Jelena Stanojčić

Oluje su utihnule.
I svi urnebesni vjetrovi s njima
Protutnjali su poput razigranosti
Koja je prebivala u džepovima unutarnjeg plama
Koji je gorio na obzorju
U očima punim snova i duginih boja
A sad su zaključane u godinama iza leđa.
Utihnule su.…

više

KIŠNO JUTRO

Jelena Stanojčić

Volim ona jutra kad kucaju na okna
I pozdrave me snenu s kapima kiše
Kad su mokra, sjetna, ko njiva u jesen
I kad kaplju, kaplju sve više i više.

Volim kišna jutra kad se došuljaju
Pa lupkaju tiho il’ jako, sve jače…
Razbude me kaplje što u stakla kljucaju…

više

KAD SRETNA SAM

Jelena Stanojčić

Blaženstvo mira i spokoj u duši
Ima li ljepše melodije u krugu?
Kad sve je onako kako biti treba
Kad ništa ni približno ne sliči na tugu.

Kad jutro diše u ritmu kiše
A pogled mi je još svilen i snen
Kad prvom kavicom budim maštu…

više

S PROLJEĆA

Jelena Stanojčić

U kutu usana
Osmijeh se izgubio
Uzdah je proparao radost sunca
U grudima zatitrao nemir
Misli zavijorile na povjetarcu kao rublje:
Proljeće je pokucalo na vrata
I umotalo me u svoje želje.

Prostire nam cvijetne poljane…

više

LJUBAV U TRAGOVIMA

Jelena Stanojčić
Osipaju se moji dani.
Ne plešu na lovorikama svojih pobjeda.
Ni poraza nema, a nema ni kušnji.
Pedeset nijansi crne, sive ni na pomolu.
Osmijeh se sakrio iza zuba, a ljubav nalazim samo u tragovima.

Sve kleči, kao zastava na pola koplja.

Umirem li to lagano, a da i ne znam?…

više