LJUBAV U TRAGOVIMA

Jelena Stanojčić
Osipaju se moji dani.
Ne plešu na lovorikama svojih pobjeda.
Ni poraza nema, a nema ni kušnji.
Pedeset nijansi crne, sive ni na pomolu.
Osmijeh se sakrio iza zuba, a ljubav nalazim samo u tragovima.

Sve kleči, kao zastava na pola koplja.

Umirem li to lagano, a da i ne znam?…

više

DANI

Jelena Stanojčić
Zgrčeni, teku moji dani
Obrise im na čelu vidim
A na dlanovima ništa ne piše
Zakotrljalo se i sivo i crno
U krugovima, u zamkama, u labirintima ostaje
Iznutra, svejedno,  čujem pjesmu
Umotana je i krhka k’o nada
Odnedavno ništa ne razaznajem, ne nazirem put
Živim na prostorima beznađa…

više

SMISAO POSTOJANJA

Jelena Stanojčić
Od mora tvoje ljubavi, majko
U tragovima su ostala samo zrnca soli
Što iskre kao najsjajniji biseri u tvome gnijezdu,
Vraćajući duh prohujalih godina
I tebe, majku, najsjajniju zvijezdu.

A sad si odjevena u suton čekanja
Požuruješ dane na rub bez povratka.
Ušuškavam i grlim tvoju bespomoćnost
Dok um mi zarobljen smislom postojanja

Tiho prosvjeduje.…

više

ISTINA

Jelana Stanojčić

Mislili su je obeščastiti
Nevinu uprljati, ukrasti joj ime, iskriviti,
Mislili su zatvoriti je u tamnicu, spaliti na lomači
Mislili su pokopati je tri metra ispod zemlje,
I zauvijek joj oduzeti sjaj.
Mislili su da je se nitko više neće sjećati
Da je zaboravljena, oskrnavljena, blijeda i jadna
A ona se pojavila u svoj svojoj veličini
U svoj svojoj raskoši u pravom trenutku, na pravome mjestu.…

više

AKO OSTANEM

 

Jelena Stanojčić
Ako ostanem
Hoću li tamo prestati postojati
Ili će se negdje
Između ovdje i tamo
Isplesti nit od nostalgije i čežnje
Koja će svaki put plaho zatreperiti
Kidana sumnjama
Gdje bi mi bilo bolje?…

više

KAKO DA TI KAŽEM

Jelena Stanojčić
Kako da ti kažem da je ljubav prošla
Zapela u vremenu, ostala u hladu…
Više ništa nije kao što je bilo
Naša dva bitka ne dišu u skladu.

Kako da ti kažem da sam se promijenila
I da je ljubav našla nove pute?
Kako da ti kažem da volim te sve manje
I da se ne ušuškavaš u ljubavi skute.…

više

JUTRA MIRISNA

Jelena Stanojčić
Donedavno su u roditeljskoj kući mirisala jutra
Na tople uštipke i kajmak slasni
Budila me nježnost tvoga glasa, majko
I oči pune ljubavi,  ko jutro rose.

Ponekad si tiho pokucala na vrata moje sobe
Bojažljivo, strepeći da me ne probudiš ako još spavam
Lagano  bi ih otvorila,
A miris kave koju si nosila u šalici…

više