piše: Esad Redža
Kiša nemilice pada u cijeloj zemlji već tjednima.
Jedina donekle suha klupa u parku nudi mi svoju komociju u kratkotrajnoj sunčanoj pauzi.
Prilazi mi jedan uznemireni čovjek i pita je li slobodno mjesto pored mene.
Kimnem potvrdno glavom. Vidim, gužva u rukama nekakve spise, nervozan je, mrmlja nešto nerazumljivo sebi u brk.…