Iz naše arhive/ objavljeno 24.11.2020.
piše: Mirela Marasović, socijalni pedagog/ Caritas
Predavanje zadnjeg bloka, izobrazbe za sistemsku terapeutkinju, treće i zadnje godine, na Helm Stierlin Institutu u Heidelbergu, nije se moglo održati u prekrasnoj, rustikalnoj vili instituta, Vili imena Schmeil, nadomak dvorca koji krasi taj predivini grad i njegovo obzorje… jako ga volim, najstariji je sveučilišni grad Njemačke… nekad davno, da je život tekao drugačije, bio bi to grad u kojem bi studirala… njegova stara jezgra podsjeća na zadarsku Varoš… na Zadar……
Zasigurno se svatko od nas našao u svome životu u nekoj situaciji kada mu se urušio njegov svijet koji je izgrađivao, na koji je bio navikao, koji je bio dio njegove svakodnevice i za koji je želio da potraje zauvijek. To može biti trenutak kad doživimo teškoću vlastite bolesti ili bolesti dragih osoba.… 
Svi putevi vode u Rim!
Na plodnom polju.
Kada se zakorači u željno čekanu hotelsku ili hostelsku sobu, apartman ili šator, Čeka putnika stotine jednadžbi sa stotinama nepoznanica: soba bez prozora, zajednicko kupatilo na katu, vec “zagrijani” krevet, nedostatak vješalica, ormarića, prostora svake vrste…… 
Za ručak juha od mrkve, krompira i medveđeg luka, u našim krajevima poznatijeg kao srijemus, pa slijedi polenta s medveđim lukom, uz koju jedem miješanu salatu od radića, mrkve, salate kristalke i podrazumijeva se, medveđeg luka.
Sjećam se, kao malom djetetu mi je jedan od najvećih strahova bio da ću se izgubiti, bolje rečeno, da će me izgubiti…