događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Iz naše arhive/ objavljeno 12.09.2016.
tekst i foto: Sonja Breljak
Bugojno-Slavonski Brod-Kutjevo-Stružec/ Traje moj godišnji odmor. Valja duboko udahnuti toplinu, milinu, lijepe slike, dobre vibracije, tako da traje i traje, pomaže, grije, olakšava, jača.
S lijepe, suncem obasjane obale koju oplakuje drago Jadransko more, nakon besprijekornih, onako baš bez i jedne mane, predivnih deset dana u Makarskoj, putem ćemo preko Kupresa do rodnog mi Bugojna.…
piše: Žarko Delač
Vjerojatno će prva asocijacija svakog tko pročita ovaj naslov biti kako je Hrvatska na tragu povećanja industrijske proizvodnje prema dvoznamenkastim vrijednostima, rastu BDP-a, nevjerojatnih vremenskih rokova u izgradnji mostova, tunela, zgrada ili masovnosti u proizvodnji elektroničkih uređaja. Začuđujuće pri tome zvuči konstatacija kako srećom nije tako!
Naime, ogroman skok u industrijalizaciji i tehnološkom razvoju ima i jedno potpuno drugu stranu o kojoj ovog trenutka uopće ne…
Iz naše arhive
Tako je pisao Emil Cipar/ objavljeno 04.08.2010.
U hrvatskim kalendarima 5. Kolovoza upisan je kao Dan domovinske zahvalnosti. Od svih državnih praznika taj dan je jedini upisan i u mojemu srcu. Sjećam se dobro …kao da je danas bilo. Ležao sam u bolnici u Remscheidu na intenzivnom odjelu bez ikakvih kontakata sa vanjskim svijetom. Taj dan prebačen sam na normalni odjel sa telefonom i radiom. Odmah sam potražio Hrvatski radio. Vijesti je bilo u izobilju i svaka je bila ljepša od prethodne.…
Iz naše arhive/ Objavljeno 31.05.2017.
(Jedni čekaju tramvaj, drugi se ukrcavaju na brod, a reformu hrvatskoga školstva nosi vjetar. U kojem svemiru ćemo se sresti?)
piše: Lada Franić-Glamuzina
Toliko nasilja ima svuda oko nas da se često zapitam kako je uopće moguće živjeti drugačije?
To blato kojim se neprestano nabacujemo, postalo je naš dom.
Nasilju smo stalno izloženi. Upijamo ga svakodnevno.
Prisutno je u svim segmenatima života.
Zanimljiva pojava, podvrsta nasilja, koja vlada odavno (ili oduvijek) jest nasilje u krugu sustručnjaka.
Valovi nasilja u tom uskom okružju toliko su učestali i veliki da…
tekst i foto: Martina Budmir
Ovo nije još jedan tekst o Oliveru. Ovo je tekst o svim ljudima, malim i velikim, znanim i neznanim koji su svojom dobrotom, svojim životom ostavili trag. Danas je ispraćen jedan takav čovjek koji je slučajno i glazbeni genijalac.
Premda su njegove pjesme dio moga života, nisam ga nikada uživo čula kako pjeva. No jedan kratki susret prije gotovo 15 godina na letu za Rim usjekao se i suprugu i meni u sjećanje. Vidjeli smo već tada da se radi o normalnom, prizemnom čovjeku kojemu slava nije udarila u glavu.
Imala sam i ja takvoga čovjeka u životu, čovjeka koji je bio najbolji otac na svijetu. Usadio mi je ljubav prema životu, prema putovanjima, prema učenju novoga i, prije svega, ljubav prema ljudima. Moj je otac bio ispraćen kao čovjek čiju su dobrotu prepoznali i cijenili mnogi.…
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med
Kad sam bila mlada liječnica jednom je mojem poznaniku dijagnosticiran melanom, zloćudni rak na koži. Stanje se pogoršavalo strahovito brzo. Uz najbolje tadašnje liječenje bolest se nije mogla zauzdati. Preminuo je u roku od šest tjedana. Iako sam o melanomu mnogo naučila na fakultetu, šok koji me savladao nakon prijateljeve smrti bio je mučan, bolan i dugotrajan.
Dva desetljeća kasnije drugovala sam sa lijepom, mladom, pametnom kolegicom – liječnicom. Ona mi se jednog dana požalila…
piše: Sandra Marelja Muić
Stojim između polica s voćem u sićušnom kiosku, otvoreni hladnjak s pićem i mliječnim proizvodima filtrira ka mojim plućima dok mi klima koja stoji iznad kase botoksira facu.
Prodavačica diže pogled sa svog mobitela i prima mi vrećice. Umra Oliver, kaže ona.
Od svega što mi se nije smrzlo u te tri minute tamo, smrze mi se sad i duša. Kupim svoje stvari i tražim komadiće hlada dok se
piše: Žarko Delač
Koliko smo puta čuli ili možda i sami izrekli: Kakva je to današnja mladost, mi takvi nismo takvi bili i kakva nam je to budućnost.
Na takve misli nas, tijekom ljeta, navode morske raspuštene zabave mladih, opijanja, neobuzdane fešte, jurnjave motorima bez auspuha, vožnja vozilima iz kojih trešti glazba ali i životinjske scene seksa na javnim mjestima.
No, je li uistinu tako? Kakve primjere stariji i možemo reći …
Moje razglednice: TRG BANA JELAČIĆA
piše: Marijana Šundov
Zagreb/ Čovjek je društveno biće. Njemu treba drugi čovjek kao njegovo zrcalo, potvrda ali i ispravak. Rađamo se u obitelji. Poslije na svome životnom putu susrećemo druge ljude – rodbinu, susjede, prijatelje, kolege, poznanike… Pored toga, osjećamo pripadnost prema rodnom mjestu,
domovini i narodu.
Svijet su nedavno preplavile putem medija i društvenih mreža predivne, tople fotografije, koje su svjedočile upravo pripadnosti, okupljanju, zajedništvu i slavlju iz hrvatskih gradova.
Tako se 16. srpnja 2018. na zagrebačkom Trgu bana Jelačića okupilo, prema policijskim procjenama, preko pola milijuna ljudi na slavlju i dočeku popularnih Vatrenih, nogometnih reprezentativaca, koji su osvojili drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu.…
tekst: Branka Oreb-Jerković
Živim u zemlji u kojoj su se nekada gradili brodovi, a danas ne proizvodimo ni WC papir. U zemlji gdje najveće bogatstvo nije u vodama niti u tisuću i pet otoka na Jadranu, koje smo ionako dali u koncesije strancima na 50 godina.
Njeno najveće bogatstvo je u ljudima. U slavnim pojedincima s medaljama oko vrata ali i ‘no name’ građanima ‘Lijepe naše’ koji …