događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Martina Budimir
Ovo nije recenzija filma. Zapravo, nije čak ni direktno vezano uz film. Neću prepričavati sadržaj francuskog filma Moj sin. Tko bude želio, sam će ga lako pronaći.
Tko bude želio naći neku poveznicu ovih razmišljanja s aktualnim događajima, također ju vrlo lako može sam pronaći.
Niti jedno od gore navedenog nije mi primarna intencija. Ovo je samo još jedno od razmišljanja autorice koja si glavu vrlo često…
tekst: Esad Redža
Mladost je odavno zabacio iza sebe. Vuče ju za sobom kao svoga crnog psa.
Poznajem ga dugo, gledam ga i ponekad pratim. Star je od kada ga znam.
Sivog izboranog lica pognutog tijela pogleda usmjerenog u stazu ispred sebe.
Ponekad šapućem sebi u bradu sve ono što bih njemu htio reći.
Šapućem onda kada ga sretnem.…
piše: Igor Matijašić
U Samoboru, kao i u brojnim gradovima diljem naše zemlje, traje karnevalska euforija. Maske vikendom preplavljuju grad, zabavlja se i staro i mlado, a obrtnici zadovoljno trljaju ruke. Čeka se utorak kad će se, već po dobro uhodanom receptu, Princ Fašnik okriviti za sve ono što nije bilo dobro i javno spaliti na Trgu. Uslijedit će razdoblje korizme…
A u višednevnom dolazećem periodu ponovno ćemo se nadmetati čega ćemo se odreći i hvaliti se time pred prijateljima. …
tekst: Marija Ajša Peuc
U provođenju reforme obrazovanja uvijek će se pojaviti otpori promjenama s dvije strane: ideološke i strukovne.
Obrana stručnih pitanja se može također poklapati s ideološkim pristupima, pa se tu onda nađe jako efikasna kombinacija argumenata koja uspješno zaustavlja promjene i reforme.
Ovo je kratak osvrt na Prijedlog Cjelovite kurikularne reforme dr. Jokića i njegove osporavatelje iz STEM područja.…
piše: Martina Budimir
Ovo pišem iz ležećeg položaja i s tablet računala. Ništa neobično, ali poprilično nepraktično.
Jeste li ikada poželjeli po cijele dane samo ležati i ništa ne raditi? Ja priznajem da jesam i evo, doživjeh to.
Vjerujte mi, nije uopće zabavno, osobito ako ste u horizontali više od pola godine. Na red su došle i svoje odradile video igrice, surfanje na netu, heklanje……
piše: Ivek Milčec
Već su prošle dvije godine odkako je Kolinda Grabar-Kitarović na čelu države. Još uvijek stoluje na Pantovčaku iako je u predizbornoj kampanji i na svečanome činu inauguracije obećala da će se preseliti u manji ured i na taj način reducirati broj raznih savjetnika i njihovih savjetnika.
U međuvremenu dobila je još jedno ime: Čokolinda. Ne zbog svog lijepog lica nego zbog omrznute srpske čokoladice! I tu nije kraj.…
tekst i foto: Josip Mayer
Ideja o otvaranju kuće hrvatskog kulturnog centra u Stuttgartu već je poprilično stara, pa iako je nekada bila vrlo vruća tema, danas se utišala. Dobro bi došla mnogim udrugama i društvima koji ne mogu dobiti ili održavati svoje prostorije.
Hrvatski kulturni centar bi posebno dobro došao, kako odraslima tako i novim mladim generacijama koje tek dolaze.
Prošle godine, negdje prije Božića, zatvorio nam se HKŠU „Miroslav Krleža“ u Stuttgart…
ZADAR – I. DIO
tekst i foto: Marijana Šundov
Ljudsko sjećanje je doista čudesna stvar. Nismo tu gdje jesmo nego negdje daleko. Dovoljna je glazba, neka slika ili miris i prebacimo se, kao vremeplovom, u drugi prostor i drugo vrijeme. I tako, iako fizički sami, ponovo smo s dragim ljudima. Tako je mene televizijska vijest sjetila nedavnog posjeta Zadru i dala mi temu „razglednica“.
Kao i svugdje gdje su povoljni uvjeti života, a zadarsko područje, gotovo u centru istočne obale Jadranskog mora i zaštićeno otocima, to itekako jeste – niču ljudska naselja.
Prije ilirskih plemena, prema povjesničarima, živio je na tim predivnim, sunčanim prostorima, nama nepoznati „mediteranski“ narod, čijem jeziku, i more i naselje…
piše: Sandra Marelja Muić
![plenkovic-1-470x262@2x-2-1-996x555[1]](http://www.hrvatskiglas-berlin.eu/wp-content/uploads/plenkovic-1-470x262@2x-2-1-996x5551-150x150.jpg)
Višetjedna sapunica o plagijatu hrvatskog ministra znanosti kulminirala je ovaj tjedan žalosnim epilogom najave napuštanja zemlje znanstvenika Đikića zbog reakcija premijera i rektora na ovu situaciju i na stanje u znanstvenoj zajednici, općenito.
Odlazi, dakle, onaj koji ne treba, ali time pokazuje da još postoji etika, dignitet, kvaliteta, da ne prihvaća i da se nije školovao za sustav koji podupire ovakvo stanje vrijednosti i pretvara se, gotovo, u sustav upravljanja, kao da su građani nečije vlasništvo.…
Valentinovo je, pa mi tim povodom, darujemo naše čitatelje ovim lijepim tekstom
Iz naše arhive/objavljeno 15.05.2015.
piše: Marijana Šundov
Zagreb/14. veljače 2015./ Za Valentinovo sam prvi put čula prije 30 godina, točnije u zimu 1984. godine.
U Sarajevu su se održavale Zimske olimpijske igre, a ja sam kao i dosta drugih studenata radila preko Studentskog centra.
Bila sam angažirana na recepciji studentskog doma „Nedžarići“ koji je za potrebe ZOI bio renoviran i pretvoren u hotel za novinare. Uglavnom su tu bili smješteni reporteri i dopisnici iz Kanade i SAD-a.