događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
MOJE RAZGLEDNICE
tekst i foto: Marijana Šundov
Tijekom mojih putovanja i s njima povezanih istraživanja različitih država i naroda, njihovih materijalnih i kulturnih dobara i svega što to podrazumijeva (poput arhitekture, koja obilježava izgled gradova, tradicionalnih jela i pića, krajolika i parkova, glazbe, muzeja … ) spoznala sam da svaki narod ima jednu ili pak više ličnosti iz svoje povijesti, koje su upravo tu nacionalnu povijest oblikovale svojim činjenjem ili nečinjenjem.
piše: Igor Matijašić
Diljem svijeta se 05. listopada obilježava Dan učitelja – vjerojatno najkreativnijeg i najvažnijeg zanimanja na svijetu. Mnogi će vam prosvjetni radnici to potvrditi, i odmah istaknuti da je to njihov poziv, a ne zanimanje. I zasigurno će pridodati da bi opet izabrali isto da mogu ponovno birati. Drugi će vam pak reći (oni koji nikakvog dodira sa strukom zapravo i nemaju) da učitelji premalo rade, da imaju previše godišnjeg odmora i da djeca izlaze iz škola nepismena……
Iz naše arhive/ objavljeno 23.10.2014.
piše: Martina Budimir
Uskoro će navršiti 65. godinu života. Daleko je to od kraja životnog puta, ali ipak označava jedan kraj. Starije generacije koje još imaju tu sreću odlaska u mirovinu sa 65 godina, a ne kao mi, nešto malo mlađi, sa 67, znaju o čemu govorim.
Kraj je to jednoga puta koji u mnogome obilježava naš život, točnije, trećinu gotovo svakoga našega dana otkada smo postali radno aktivni. Odlazak u mirovinu.…
piše: Stjepan Poljaković
Moderna bajka o mojim „pepeljugama“ smještena je ispod Alpa. Na jednom od pitoresknih brda ili kraj nekog od austrijskih jezera rade one, „pepeljuge“ iz Hrvatske.
Iz hrvatske vizure stvari i izgledaju bajkovito: rad na zapadu i zanimljiva suma novca koji se slijeva prema domovini, slatkiši iz Hofera, Sparta…
No, svaka priča, pa tako i bajka imaju svoju drugu stranu. Nju…
piše: Žarko Delač
Kada visoki državni službenik poruči mladima da im je najbolje učiti strane jezike i iseliti se zatim u inozemstvo, otvara se pregršt pitanja.
Prvo kako je moguće da osoba s takvim stavom godinama obnaša odgovornu dužnost na račun poreznih obveznika koji još uvijek rade i žive u Hrvatskoj. Jer, moramo se složiti da takvo promišljanje nije, najblaže rečeno, u skladu s etičkim kodeksom državnih i javnih službenika, a da o domoljubnoj komponenti niti …
piše: Esad Redža
Kiša nemilice pada u cijeloj zemlji već tjednima.
Jedina donekle suha klupa u parku nudi mi svoju komociju u kratkotrajnoj sunčanoj pauzi.
Prilazi mi jedan uznemireni čovjek i pita je li slobodno mjesto pored mene.
Kimnem potvrdno glavom. Vidim, gužva u rukama nekakve spise, nervozan je, mrmlja nešto nerazumljivo sebi u brk.…
piše: Martina Budimir
Večer prije imali smo žustru raspravu sa svojim petnaestogodišnjim sinom, novopečenim srednjoškolcem. Dotakli smo se i teme koja će biti okosnica filma na koji se dečki, suprug i sin, spremaju već mjesecima. Nije da smo željni McDonaldsa, no otvorenje u Slavonskom Brodu, upravo jedan dan prije odlaska u kino, savršeno se uklopilo u naš plan.
piše: Sandra Marelja Muić
I tjedan dana nakon što je nezapamćena kiša potopila grad Zadar i cijelu zadarsku županiju, posljedice od silnih stotina litara vode po kvadratnom metru su i dalje glavna tema razgovora. Oprao nas je taj sivi ponedjeljak, i to baš mračnog datuma jedanestog rujna, kao nikada do sada.
Medijske arhive su izvukle podatak da se jednak kišni potop ovdje dogodio prije trideset godina. No, danas, neminovno, s više stanovnika, više betona, više infrastrukture i nadasve – više …
tekst: Josip Mayer
Kada bi hrvatsko iseljeništvo dobilo od dosadašnjih vladajućih kvalitetne upute i smjernice, ono bi s velikim žarom još više pomagalo svojoj domovini. Njihove mogućnosti pomoći su neprocjenjive, pogotovo danas u mirnodopsko vrijeme, za razliku kako su mogli pomagati u ratnim i poratnim godinama.
Nisam političar, već jedan od prvih bauštelaša, koji vrlo intenzivno prati iseljeničku situaciju već preko dva desetljeća.…
piše: Armin Pohara
Pijemo krv kao vampiri ovoj našoj majci zemlji još od početka industrijske revolucije. Tada smo to radili iz neznanja i pohlepe. Danas to radimo samo iz pohlepe. Crpimo već drugo stoljeće njenu naftu, rujemo po njenoj utrobi, uništavamo šume, trujemo njenu zemlju i vodu.
Vođeni najprostijom, ružnom, odvratnom ljudskom pohlepom. Masovno proizvodimo i ubijamo životinje kako bi mogli jesti meso kad god nam se prohtije……