piše: Katarina Pavlović
Sreća to je put, a ne cilj.
Dobro, a što sad dalje? Izgovoreno je, možda se čak i razumjelo. Samo, što dalje? Što s njom? Lakše je izgovorljiva ova rečenica, nego li je primjenjiva.
Kako uopće gledaš na sreću? Djetinjim očima velikih radosti ili ju pomno promatraš zrelom, sumnjičavom ozbiljnošću? Znam da dok kročiš putem svakodnevnih običnosti, često pogledaš lijevo i desno, ne bi li je možda susreo, prepao! Ti si pomislio, čovječe, kako te ona čeka na tvom putu skrivena. Zato ju i tražiš kroz životno gusto granje, kroz pokislo lišće jesenje.
Nekako sva takva pitanja i potegne šuljajuća jesen. Prikrade se ona kroz jedan posve kraći dan, uđe kroz hladniju noć. Kroz jutarnji dah što zabijeli. Donesu je prvi otpali listovi. Donese čudni spokoj, a izvuče mnoga pitanja u svoja predvečerja nad koja pada mjesečina.
Samo odjednom osjetiš sve praznine, puhne vjetar kroz pukotine ljudske duše, načne zarasle rane i duboko, negdje u tišini, zaboli…
Pa ti zatreba sreća.. tražiš ju zadnjim trzajima ruke kroz ova pisma, što nad njima padaju sjene večernje, mirisima svijeće i jeseni prožete.
Naučit ćeš kroz ove retke sve što si zaboravio kao dijete. Naučit ćeš ju tražiti u sebi, a ne na putu izvan tebe. Otkrit ćeš ponovo da osmijeh razvlače neobično jednostavne stvari. Otkrit ćeš jednom da je iskreni sjaj u očima dovoljan za dva života sreće.
Znaj, to ti je tijek. Nije to ni gotov život, nisu to priče posute sjajem. To je život u nastajanju koji se posipa pepelom i sjajem u isto vrijeme. Sreća je kada se vratiš odlazeći, samo za još jedan okus poljupca sa ovih usana. Sreća je kad usred noći otvoriš pospane oči, trgneš se iz sna pa osjetiš da dišemo zajedno.
Ne, ne nađeš ju usput, ona je u tebi, oplemeni se drugom osobom, dobrim dijelom. Zato ju prestani tragati, prestani trčati za njom. Razbudi je, svaki toj korak neka joj utaba put, vodi je kroz svoj život. Kada ju probudiš, ostavi ju u lebdećem dahu vjetra. Neka kruži oko tvoje duše.
Vi što žurite da pronađete sreću: Što jurite cilj kojim je ona zacrtana: Gdje žurite? Stižete li tamo? Znate li da je život put!?
I sretno mi PUTUJTE!
Davno je Buda rekao: „ Bolje je dobro putovati, nego stići.“
Valjda je zato sreća put, a ne cilj!