piše: Mirela Marasović, socijalni pedagog/ Caritas
Još jedno radno jutro. Hladno je vani, ali sunčano… Ne ide mi se nigdje, ostala bih sjediti kraj ovih svojih polica za knjige, obgrlila bih svoju, toplu šalicu kave hladnim prstima i dozvolila mislima da kruže.
Obično ih kontroliram… ali imaju, ovisno o kapacitetu podnošljivog, svoje vlastite tokove, već utabane puteljke…struje kojima brzaju…od jedne misli nastanu dvije, pa se razmnože na šest, pa ih se rodi 36…ni trepnula nisam, već ih se nakotilo 1296… Prijete ekspanzijom, zatim invazijom… …
Studeni je mjesec u godini u kojem je Hrvatska, prije 29 godina posebno krvarila. Napadali je, razarali, ubijali sve hrvatsko.
Draga Sonja,
Prije 23 stoljeća jedan je pisac, Rimljanin, napisao: Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano. 
U Saboru prilično burno. Raspravlja se o poštenju ministra Čorića. Puno je tu rečeno ,a malo toga građani Hrvatske od toga razumiju.
Dok svijet čeka rezultate iz Amerike, možemo ustvrditi da je naš jedinstveni model, da glasaju mrtvaci, nepostojeći građani, dopro i do njih.
Otac David
Je l’ se sjećate Hitchcockovog filma -Prozor u dvorište? Oni stariji ga se sigurno sjećaju a mlađi neka ga obavezno pogledaju.