događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Nedavno mi veli kolega iz domovine kako ima iskustva da naši ljudi vani kad se malo zabave i uhvate raspoloženje, zapjevaju i što se baš i ne priliči. Onako, po koju, što bi rekli, u „domoljubnom zanosu“.
A ja kažem kao iz topa:
– Nije to tako u Berlinu. Naši su ljudi ovdje kulturni, civilizirani, integrirani. Svi skupovi, zabave i sportski susreti su miroljubivi. Nema ovdje scena kakve se mogu viđati za…
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
Piše: Sonja Breljak
Šta sam samo puta u ovo vremena provedena u Njemačkoj, sama sebi rekla:- Ipak je to dobro! Pa još smo s ovim našim ratom prošli kako-tako. Koliko je samo drugih ubijeno, ranjeno, trajno unesrećeno. A mi … izgubili tek dom, kuću, stvari, materije… sve nadoknadivo. Istina, i obitelj i prijatelje. Ipak! Prikupljamo rasuto. Nešto se još da spasiti.
Pokušavam tako godinama sama sebi reći: -Ništa mi nije. Samo nastavljamo. Idemo dalje.
Ali, jest!
Da se to uvijek tako može. Trideset godina provedoh tamo gdje sam…
Erwartungen.
piše: Anja Breljak
In der Republika Srpska hat Ministerpräsident Dodik einen Medienboykott gegenüber den föderalen Medien angeordnet. Mehrere Zehntausend KM hätte er an Schulden gegenüber dem föderalen Fernsehsender FTV. Entschädigungszahlungen. Verleumdung war der Grund seiner abgeschmetterten Klagen, Korruption und Hinterziehung der Grund für die Berichte.
Sie zieht zum nächsten Thema:
Karadzic und Šešelj grinsen breit von den blauen Hemden zweier junger Männer, beides Sportler, beide waren im…
autor: Anja Breljak
Angekommen!
Etwa dreißig Jahre sind vergangen. Sie, mit schwarzen Locken, betritt dieselbe Wohnung. Elfter Stock. Unter ihr parken und fahren und halten die Autos, vor ihr die Häuser und Hügel von Novo Sarajevo. Und die erste Nacht ist voller ungewohnten Lärms, beißenden Lichts und drängenden Bildern.
Immer und überall schlafen zu können ist mein Glück. Nur diese erste Nacht ist, als hätten sich meiner Mutter Erzählungen von ihrer ersten Nacht in eben derselben Wohnung in mich geschlichen.
Als ich klein war, vielleicht zwei oder drei, fuhren wir häufig zu meiner…
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Mjesto radnje – poznata Berlinale Palast. A vrijeme- jedna od večeri nedavnog filmskog festivala u Berlinu. Proslavio ovaj festival 60. rođendan. Berlinčani ga jako vole. Skoro isto kao i obilaske štandova na popularnom sajmu prehrane poznatom kao Zeleni tjedan. Tad nagrne prava masa radoznalaca i ljubitelja hrane i dobre kapljice u sajamske prostore.
Ovaj filmski „sajam“ koji nudi ekskluzivnu ponudu sladokuscima druge vrste, načini već i prije prvoga…
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Naslov ove kolumne mogli bi potvrditi posebno u ove dane. Baš je takvo vrijeme. Vrijeme za razmišljanje. Započelo prošloga tjedna vrijeme korizme. Vrijeme priprave za Uskrs. Svojevrsne duhovne obnove. I razmišljanja. O sebi. I drugima. Kako je drukčije moguće doći do spoznaje. Do zaključaka. Do obnove. Promjena. A potrebne su i pojedincima i šire, obitelji, zajednici, društvu……
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Dvoranski nogomet među berlinskim Hrvatima, došao na svoje. Ekipa SD Croatije osvojila naslov prvaka sjeveroistočne Njemačke. Po titulu išli u Neuenhagen, sat vremena vožnje od Berlina, u nekadašnji DDR. Takve stvari saznam od onih koji su u Berlinu duže. Nova sam ovdje, tek petnaestak godina gastarbajterske „službe“ , pa mi granice granica bivšeg sistema, nepoznate. A i meni su samoj, granice i „granice“ iz kojih dolazim, prisjele, pa ne volim ni slušati o tome.
Sve u svemu, proveli tamo, u sportskoj dvorani jednog mjestašca, naši mladi nogometaši, cijeli dan. Pa i ja s njima. Nimalo dosadan…
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Nerviralo me pomalo kada se posljednjih godina u analizi i kritici suvremene literature pojavio izraz „žensko pismo“. Čuj, žensko pismo! Ma nemoj mi reći! Baš samo žensko?! Kao da je, Bože mi oprosti, neko posebno, nenormalno djelo. Onakvo za koje trebaju posve druga mjerila. Činilo se kao da je tvorac te naoko nježne kovanice time činio uslugu autorima djela. Bolje reći, autoricama. Jer o njima je riječ. A nije tomu tako.
Izdvojivši djela ženskih pisaca u kolonu „žensko pismo“, na neki način ih se drukčije vrednovalo, odvojeno, odmaknuto i manje nego li one iz reda „muškog pisma“. Prava podvala. Jer, mjera literarne vrijednosti neovisna je od spola autora. A ta se razlika u vrednovanju, odnosno poimanju, pa i nagrađivanju, ne samo u ovoj oblasti, nego u cjelokupnom životu, gledajući širi povjesni kontekst, i nije baš nešto značajno izbrisala. U odnosu na neka vremena, od prije stotinu godina, pomaka ima, ali tema ipak ostala, uvijek aktualna.…
Zanimanje: cinik!
Piše: Danijel DIVIĆ
Jebeš mi sve, ali ne mogu se odreći dojma da mi Hrvati psujemo u …pičku materinu. Prevulgarno? Nedostojno jednog uzvišenog medija? Uvreda za sve one koji čitaju? Onda nikada niste pričali s Hrvatima, ili se jednostavno krećete u krugu onih veoma rijetkih ljudi koji zaista ne psuju (postoje li takvi uopće?).
Ne znam da li je do jezika i njegove strukture, ili do bolesne mašte onih koji se koriste istim, ali čini mi se da smo mi Hrvati u psovanju tu negdje u svjetskom vrhu. Psovanje je nama Hrvatima ono što je Brazilu nogomet, Francuskoj vino, a Englezima čaj (zlobnici bi nadodali: i ono što su Michaelu Jacksonu – pokoj mu duši – bili mladi dečki) – pasija i…
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
„Izvanredna skupština u Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i športskoj zajednici. Za novog predsjednika izabran je Miljenko Sertić, dopredsjednica je Renata Radić, rizničarka Katarina Rustić a novi tajnik je Željko Matić. Za koordinatora za šport je izabran Pero Dragošević a za umjetnost – Bernarda Fischer, dok će kulturne događaje koordinirati -Jelena Knezović.“ Na kraju skupštine, sjećam se, zamolih novi Upravni odbor za zajedničku fotografiju. U tom trenutku, novoizabrani tajnik, inače, kolega po poslu kojim se bavimo, ustaje i odlazi. Ostaje prazno mjesto. Pa je takvo i na mojoj fotografiji objavljenoj u Slobodnoj Dalmaciji- skoro cijeli upravni odbor Zajednice ..i jedan prazan stolac!