Najveća zajednička mjera i Najmanji zajednički nazivnik.
piše: Milan Rajšić
Nekada davno, davno, kada smo bili mladi, bavili smo se sa sobom i sa svijetom, pokušavajući pronaći našu Najveću zajedničku mjeru i naš Najmanji zajednički nazivnik.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
MOJE RAZGLEDNICE
tekst i foto: Marijana Šundov
13. listopada 2023. – ponovo sam bila u Dubrovniku. Volim mu se vratiti po novi doživljaj, po nadahnuće. Ovaj put posjetila sam sa suprugom tvrđavu Imperijal na Srđu što me inspiriralo na tekst o ukidanju Dubrovačke Republike, o kratkoj upravi revolucionarne Francuske našim krajevima, koja je trajala malo više od desetljeća, ali je…
piše: Milan Rajšić
I taman se odlučim da neću sudjelovati u “društvenom životu” oko sebe, neću pratiti vijesti i lažne vijesti, neću gledati slike i lažne slike, te da nemam više što reći o ovome i onome, kao najveći idiot s IQ kao što je temperatura toplog radijatora u ljetno doba, počnem o svemu i svačemu razmišljati.…
MOJE RAZGLEDNICE
tekst i foto: Marijana Šundov
Postoje gradovi koji me doslovno začaraju i kojima se uvijek vraćam. Imaju čaroliju koja me privlači – patinu povijesti jer njihove građevine stare su stoljećima, a opet imaju živost modernih vremena. Nisu ostali u prošlosti nego su je s poštovanjem prigrlili i nastavljaju živjeti i razvijati se. I kao takvi pomažu ispričati priču o nama – o ljudima.…
Iz naše arhive/ objavljeno 11. svibnja 2010.
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin je njemačka i svjetska metropola. Uza sve dugove kojima je opterećen i opću financijsku krizu, ujedno je to povijesno, nasljeđem i kulturom, vrlo zanimljiv i bogat grad. I prostran je.
Prostire se na 891 četvorni kilometar. Ili što bi rekli, „ima ga ihihi …”! Pa ne čudi da njegovih četiri milijuna stanovnika…
Iz naše arhive/ objavljeno 28.09.2013.
piše: Dražen Radman
Ponukan tragičnim završetkom života g. Zvonka Bušića, a napose izjavom u oproštajnom pismu kako nije više mogao živjeti u ‘Platonovoj pećini’, ponovo sam pročitao Platonovu priču o ljudima koji obitavaju na tom mrklom mjestu i, dakako, shvatio da se priča odnosi i na cjelokupno društveno stanje Hrvatske.
U spomenutoj pećini, ljudi se odmalena nalaze s okovima na nogama i na vratu pa se ne mogu okretati. Stoje na istom mjestu i gledaju samo ispred sebe. Iza njih je otvor (ulaz u pećinu) kroz…