Sandra Marelja Muić
Ćaća još čeka da sin mu se vrati,
da zajedno odu grozdje potrgati
Dotaknuti zemju i vidit’ šta trs može još dati
Ne viruje da su on i mater ostali sami,
ne viruje, a prolaze dani
Dico naša, anđeli u raju, Dalmacija čuva vas u sjaju
Dico naša, ća bili ste zle sriće, za vikova nosit’ ćemo vam cviće…
Sarajevo/ 25. kolovoza 2024./ Potrebno je s vremena na vrijeme vratiti se na stara mjesta. Nalazim se na meni posebnom mjestu – mostu Drvenija.
Preko hidroelektane Đerdap 2, prelazim Dunav.
Kroz zadnjih tridesetak godina često sam razmišljao o “bedakovom brdu”. Taj smo pojam usvojili u crkvi.
Koliko često ste bili u restoranima i lokalima s vrhunskim konobarima?
Skoplje/ Radovala sam se posjetu Skoplju, glavnom gradu Sjeverne Makedonije. Dok je zrakoplov pravio krug pred slijetanje, znatiželjno sam kroz prozor gledala krajolik.
U svojim tekstovima često spominjem izazove, rijetko ih opisujem do kraja. Od svega mi je važnije kako i da li uopće prihvaćamo izazove? Zašto ne i zašto da? U kojem duhu, raspoloženju i pod kojim okolnostima?