događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Stružec/ Prije Uskrsa je naša “Radionica” u Strušcu, od pofarbanih starih najlonskih čarapa, radila latice, latice u ružice i ružice u ” Ikebane”.
piše: Sandra Marelja Muić
Zadar/ Prekrasan je sunčan petak popodne, brzam autićem punim hrane i kućnih dobara magistralom ka skretanju za Pakoštane, te ravno cestom za Vranu.
Magistralom susrećem pokoju austrijsku mobilnu kućicu,a cestom prema Vrani pokoji traktor.
Cijelih devetnaest stupnjeva izmamilo je vrijedno stanovništvo vani u polja i svugdje se vidi netko kako marljivo radi u voćnjaku,…
Održiva a ekonomija i indikatori za mjerenje održivog rasta Republike Hrvatske
piše: Dražen Katić
Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige „Posljednja ruža hrvatska”:
„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu “Sylvicultura oeconomica” Hans Carl von Carlowitz u kome govori da”..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti“!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko …
piše: Ivan Tumbas
Subotica/ Gledim ovu našu čeljad i gustiram, kazo bi klapim. Mogo bi se rascvilit. No, ne klapim neg mi nepasira pisat našim štiocima, kajsti štogođ oprandašagu koji se iznosi prid čeljad da imaju niki novi adet, mož se raspredat, ko upačiti prstom u čeljad koja su se lipo opravila i metnila oko live ruke pantljike crveno bile boje. A cigurno ima razloga.
Nije bila sarana već su u žalosti pridnjaci izmetnili svoju veliku pokoru te na taj adet upačivaju bis revolta na gracki …
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Petak popodne. Zvoni mi mobilni telefon. Umjesto ispisanog broja stoji anonym. Dobro, pametno je i ne javiti se na takve pozive ali u ovom mom poslu novinarskom, uredničkom, poslovna spremnost traje 24 sata, pa mi nije nimalo strano i neugodno javiti se i odgovoriti na kasne, rane ili pozive nepoznatih.
Dakle, podignem slušalicu i otvaram liniju i uho za anonimnog pozivatelja.…
HRVATI U ČILEU/ IV. DIO
piše: Tuga Tarle
Približavajući se kraju ovoga našega virtualnog putovanja Čileom, valja nam istaknuti snagu duha hrvatskih ljudi i njihovu svijest o važnosti knjige i učenja, njihovu ljubav spram novih spoznaja, odvažnost i upornost hrvatskog čovjeka u svladavanju životnih izazova i prepreka i veliki talent koji kao da se napajao na nepresušnom vrelu iskustva o stradanju i nevoljama, o iseljeničkoj kori kruha i zavičajnim uspomenama.
piše: Stjepan Poljaković
foto: Šokački portal
Podvinje/ Kao nekakav bloger, pisac, kroničar, red bi bio da sve vas koji ste dovoljno hrabri i čitate ono što napišem, upoznam s mjestom u kojem živim.
„… Mi Podvinjci šećemo po Brodu i pomalo zezamo gospodu…“
Podvinje, selo koje se spominje još u doba srednjeg vijeka, pod nazivom Vinica, Vinje, spušta se s ogranka Dilj gore Pribudovac prema gradu Brodu. U 20 –om stoljeću između nas i grada ispriječio se autoput Zagreb-Beograd, tako da se crkva i dobar dio sela vide s autoputa na ulasku u grad Slavonski Brod.
Nekada je Podvinjsko brdo bilo načičkano vinogradima, voćnjacima i ljetnikovcima pretežno…
Slučaj Andreasa Lubitza, i ne samo njega …
piše: Dražen Radman
Andreas Lubitz je, prema službenim izvješćima, namjestio postavke autopilota na najnižu visinu i, gledajući prema planini ispred sebe, ponirao ravno dolje prema njoj. Navodi se kako je prije kobnog udara Lubitz dodatno ubrzao zrakoplov pa je pri eksploziji brzina dosegla i 700 km/h.
Nitko nije mogao preživijeti ovu tragediju. Djeca, starci, sportaši, operni pjevači, bankari, studenti, prodavači… Odlukom jednoga čovjeka,…
Je li konačno došao trenutak da promjenimo način našeg razmišljanja?
piše: Mato Agatić
Singen/ Smatram da je samo promoviranje dijaloga i povjerenja bilo i ostati će, relevantan faktor međusobne podnošljivosti, jer u svakom čovjeku postoji mogućnost razvitka i dobra i zla.
Zašto je važno da svi na svoj primjeran način razvijamo ono što je dobro?
DRŽI LI USKRŠNJA PRIČA VODU?
piše: Dražen Radman
Prije neki dan, gledao sam u najmanje omiljene stranice dnevnih novina, one na kojoj su oglašene osmrtnice. Pri letimičnom pregledu, ‘za oko mi je zapela’ jedna riječ koja se ponavljala, a to je riječ – ‘iznenada…’. Naime, u jednome danu, sedmero ljudi ispod šezdeset godina – ‘iznenada’ je napustilo ovaj svijet.
Zasigurno se ovi ljudi nisu stigli ni pozdraviti sa svojim najbližima, reći im barem ”Zbogom…” ili ”Doviđenja…” ili ”Volim te…” ili ”Oprosti mi…” Jer smrt ih je zatekla u snu, za volanom, …