događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
IN MEMORIAM – Emil Cipar (10.10.2014. – 10.10.2024.)
Iz naše arhive/ objavljeno 10.10.2017.
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Volim ovu fotografiju. Načinjena je u sretno, puno, toplo vrijeme. Bijaše početak srpnja. S folklorašima Hrvatske zajednice Berlin na putu sam za Đakovo, na tamošnje Đakovačke vezove. Naša mala trupa, zaustavila se na odmorištu Marsonija II. Tu su nas čekali Emil i Čuko.
Provedoh nezaboravan dan u Brodu…Sava, Fišijada, Željko, Darija, Anita, Tadijin dom, Bartolovci…Emil mi pokazao Brod, svoj…
Moje razglednice: ZAGREB
tekst i foto: Marijana Šundov
Napisala sam desetak već objavljenih putopisa o Zagrebu, ali sa svakim novim posjetom Zagrebu otkrijem nešto novo ili staro vidim na drugi način. Nijedan grad nije uvijek isti, gradovi se mijenjaju, a mijenjamo se i mi.
Grad nisu građevine grad su ljudi. Oni mu daju ritam, strast, ljepotu, razgovor, život, ukratko dušu. Doživljaj grada je neodvojiv od doživljaja ljudi. Ulice i trgovi su mjesta odigravanja ljudskih sudbina.
Zagrepčani su petnaestak godina bili moji susjedi, kolege i…
piše: Milan Rajšić
Trideset kilometara sam do Crnog mora. Nesnosna vrućina, 39 u hladu, a ja hlad vidim ujutro rano i navečer kasno.
Asfalt se topi, lijepi i deformira. Gume na bicikli se zbog topline zraka, zbog vreline ceste i zbog težine tereta, usukale i promijenile izgled, pa zapinju i stružu, usporavajući vožnju.…
Sandra Marelja Muić
Ćaća još čeka da sin mu se vrati,
da zajedno odu grozdje potrgati
Dotaknuti zemju i vidit’ šta trs može još dati
Ne viruje da su on i mater ostali sami,
ne viruje, a prolaze dani
Dico naša, anđeli u raju, Dalmacija čuva vas u sjaju
Dico naša, ća bili ste zle sriće, za vikova nosit’ ćemo vam cviće…
Iz naše arhive …objavljeno 29.08.2013.
piše: Sonja Breljak
Slika prva: Tri su mi godine. Preda mnom šumi veliko, široko more. Došli smo iz srednje Bosne u Hrvatsku, u Omišalj. Za ruku mama vodi petogodišnjeg brata i mene. Mama je mlada i lijepa. Radi od svoje 14-te godine. Kuharica je. I to kakva!
Kad bi u naš grad dolazio predsjednik ondašnje države, boravio bi u tada jedinom hotelu u gradu. Na odlasku je svo osoblje stalo u red, on se rukovao sa svima. I s mamom. To gledali u večernjim vijestima.…
„We did it“, pomislih kad sam saznao da smo prikupili 10 000 potpisa i poneki više. Uzrečica koja u prijevodu znači „uspjeli smo“ označava kraj jednog uzbudljivog, znakovitog i poučnog mjeseca.
Sarajevo/ 25. kolovoza 2024./ Potrebno je s vremena na vrijeme vratiti se na stara mjesta. Nalazim se na meni posebnom mjestu – mostu Drvenija.
Preko hidroelektane Đerdap 2, prelazim Dunav.