piše: Milan Rajšić
Kiša lijeva kao iz kante. Bit će tako dva-tri dana, a onda… kažu, slijedi 20 stupnjeva. Minus!
Za 2024. godinu, meni dosta grudanja, snješkanja, sankanja, bobiranja, ležeći u snijegu, “slikanja”……
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
tekst i foto: Marijana Šundov
Rim/Siječnja, 2024./ Stojim na posebnom putu, točnije stojim na cesti. Dan je predivan, kristalno plavog neba, sunčan s naznakama hladnoće, koja štipa za obraze, kakvi već znaju biti sunčani dani zimi. Na mjestu gdje stojim, s jedne strane cestu obrubljuje visoki zidani zid od opeke, a s druge su stabla čempresa, masline i pinije.
Zatvorila sam oči i kao da čujem teške odjeke koraka rimskih legija koje marširaju cestom, kao da vidim konjanike i dvokolice, beskrajnu kolonu…
piše: Milan Rajšić
Dobar dan. Kišni. Danas sam bio puno aktivniji nego jučer. Ujutro sam se vozio biciklom a poslijepodne prošetao. Problem je samo u tome što danas nisam znao kad je jutro a kada popodne.
Cijelo vrijeme je mračno, sivo i jako jako mokro. Toliko mokro da čovjek ima osjećaj da izlazeći iz stana ili garaže,…
piše: Milan Rajšić
E, ovo ti moram napisati. Ujutro nije bilo mačka i onda oko podne evo nešto se vuče doma.
Vukao se na tri noge (prednja lijeva podvijena), pola glave doslovno krvava, mislim ni da mu uho nije čitavo (ne mogu vidjeti od krvi) i to ono koje je tek zacijelilo. Od njegove bijele boje su ostala samo sjećanja – toliko prljavsštine, kao da je bio na hrvanju u blatu.…
Posvećeno akademiku prof.dr. Pavlu Fukareku, prof.dr. Čedomiru Burlici, Miroslavu Matoševiću, Ivici Kelavi, Branku Sajfertu.
piše: Milan Rajšić
Godina je 1972. Sumorno vrijeme u našim krajevima. Ponešto zbog toga što sam, ne upisavši se na Građevinski fakultet u Beogradu, bio prisiljen s dvadeset nepunih, dijeliti isti krov s mojim roditeljima i sestrom, izazivajući bijes moga oca, ustajući dosta kasno, a dolazeći kući jako, jako rano.…
ASISSI – GRAD SVETACA
tekst i foto: Marijana Šundov
Asissi – nakon svega proživljenog ove godine pune iskušenja, imala sam veliku želju otići na hodočašće. Želja mi se ispunila, ovih dana iščekivanja Božića, otputovala sam sa suprugom u Italiju, na mjesta gdje su živjeli posebni ljudi – sveci.
Ne mislim ja, naravno, da je Bog prisutniji u nekim mjestima, njega se može susresti svugdje. Pored toga, Bog u kojeg ja vjerujem ne traži posebna mjesta nego „klanjanje u duhu i istini“.…
piše: Milan Rajšić
U početku, tamo negdje krajem Drugoga svjetskog rata, bilo omanje veselo društvo, okupljeno oko Pirandella, Cocteau, Beckett, Ionesco, Pinter, meni omiljeni Vian, Havel… Društvo se od milja zvalo Teatar apsurda (fr. Théâtre de l’Absurde).