Iz naše arhive/ objavljeno 26.10.2020./ ponavljamo u povodu izvrsnog sinoćnjeg gostovanja Julijane Matanović u emisiji “U svom filmu”
Osvrt na promociju knjige Julijane Matanović „Djeca na daljinu“
„Ona jest sjajna pripovjedačica, osjećajna je, da prostiš do bola, njene rečenice klize i teku k’o Sava, svojom rečenicom uhvati te u mrežu svojih asocijacija i razmišljanja o životu, ljudima, djetinjstvu, smrti, da prostiš, pa te nekim andrićevskim čarobnim štapćem baci u svoj bosanski lonac s hrvatskim začinima, da prostiš, pa se navučeš na čitanje i ne ispuštaš knjigu iz ruku.“
piše: Lada Franić-Glamuzina
foto: Magdalena Živković
Draga Sonja,
život u domovini nije nikad dosadan, naprotiv ili nažalost, vrlo je uzbudljiv i napet. Svašta se nadogađalo u zadnje vrijeme, ali ne bih o tim neugodnim pandemijskim okolnostima jer je to i u Berlinu i u Zagrebu slično.
Mene privlači ono što čini razliku, a pozitivno i lijepo me oduševljava. Posebno u ovim nemilim vremenima straha i povlačenja ljudi u svoje svjetove i zidove. Ljepotu mogu uočiti u mraku i to me veseli, daje mi to posebnu snagu.…
Ovo je prošlo sve granice razumijevanja. Nakon sukoba dvaju čelnih ljudi u Hrvatskoj, sada imamo sukob između stručnjaka i politike oko Corona krize.
Draga Sonja,
Još jedno radno jutro. Hladno je vani, ali sunčano… Ne ide mi se nigdje, ostala bih sjediti kraj ovih svojih polica za knjige, obgrlila bih svoju, toplu šalicu kave hladnim prstima i dozvolila mislima da kruže.
Studeni je mjesec u godini u kojem je Hrvatska, prije 29 godina posebno krvarila. Napadali je, razarali, ubijali sve hrvatsko.
Draga Sonja,
Prije 23 stoljeća jedan je pisac, Rimljanin, napisao: Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano. 
U Saboru prilično burno. Raspravlja se o poštenju ministra Čorića. Puno je tu rečeno ,a malo toga građani Hrvatske od toga razumiju.