KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Sisak/Jutro je svježe, pakujemo se, u radionicu s autom, ostat ćemo cijeli dan u Sisku. Pa baš dobro, i tako sam uvijek samo u prolazu. Posjetiti ću muzeje, izložbe i šetališta. Tako i bi. Auto ostavili, pa pješice. Prvo do Kupe …kad ono, jata labudova, plivaju uzvodno ko vojnici, jedan iza drugoga. Baš ih je lijepo vidjeti, obožavam labudove. Sjednem na klupu pokraj Matoša i naslonim se na njega, žao mi ga da je tu sam. Pogledali smo i muzej – Sisački povijesni …
07 KOLUMNE
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
TKO NAM SOLI PAMET
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Požalio mi se prije nekoliko mjeseci poznanik kako Hrvatska država nema nimalo sluha za povratnike i da je to tema o kojoj bih trebao pisati.
-Pa tu temu redovno obrađujemo na našem portalu. Otkrio si toplu vodu …kažem.
-A znaš li ti da oni proganjaju povratnike, da ih vraćaju u Njemačku?…
U ZEMLJI B(M)EDA I MLIJEKA
Piše: Sandra Marelja-Mujić
Popravio nam se rejting. I to ad hoc, bez nekih dugogodišnjih priprema, posve neočekivano i s malo truda. Do sada smo jedva imali za kruh, a sada nam teče mlijeko po poljima žita , onaj dio s medom još u pripremi. Nisam čula je li pčelari spremaju kakav državni udar.
Valjalo bi se na vrijeme pripremiti, iako smo navikli na osinjak u saboru i u političkom vrhu, pa već imamo solidnog iskustva sa tom vrstom. Ne znam što mi teže pada pratiti, gorku satiru mljekara…
PITA ĆORAV BRATA ŠEPAVOGA
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Tko tu koga? …pitanje je koje se nameće nakon najave Vladinog ureda za iseljeništvo kako osnivaju Savjet za iseljeništvo.
-Zajednice Hrvata svoje će predstavnike u Savjet Vlade RH predlagati iz redova najznačajnijih i najbrojnijih udruga, organizacija, institucija ili drugih oblika organizacija, osoba koje su uvažene u sredinama u kojima žive, angažirane na očuvanju i jačanju hrvatskog identiteta svojih zajednica i na unapređenju…
SVI BI NA BRDO
tekst i foto: Marija Matijašević
Međugorje! Svetište o kakvom se samo može pričati. Krenula župa Osekovo, crkve svete Ane, u pola noći 19.10. 2012. Već radi same pripreme i nadanja …pa ne može se dočekati puta. Kako su svi umorni na kraju dana, tako su i zaspali u busu poslije molitve za sretan put.
U jutro stižemo u Sinj. Zaustavljamo se kraj željeznog konjanika, Sinjske alke, u jednom parku. Ljudi baš žure na posao, a trgovac češnjaka, …
GLUPI BOSANCI I OSTALI
Piše: Armin Pohara
Oduvijek me vrijeđalo što o nama Bosancima kruži ona poznata i dosadna etiketa “GLUPI BOSANCI”! Nikad mi nije bilo jasno zašto se o ljudima koji su iznjedrili toliko pametnih i velikih ljudi govori na tako ponižavajući način. Što je najinteresantnije i sami Bosanci su prihvatili ovo kao svoje pa tako sa neskrivenim žarom pričaju viceve na svoj račun, kao takvim! Nisam još čuo niti jednog Crnogorca da priča vic o lijenim Crnogorcima, vjerovatno ih strašno mrzi raditi to.…
POD HRVATSKIM NEBOM
piše: Sonja Breljak
Berlin-Zagreb/-Eh, kad smo se mi vjenčavali, u ovo isto vrijeme s kraja listopada, krovovi obijelili, pao je prvi snijeg, te …hm …sad već poprilično davne godine …spominje se moj suprug, dok nas u sred Zagreba miluje, točnije prži, baš jako listopadsko sunce. Eto, vjenčanje prijateljeve kćeri kojemu u susret mi se zaputismo u Zagreb, imalo je više sreće s vremenom. Zlatna jesen …govore meteorolozi. Njenu blagost i ljepotu i mi osjetismo. Poput pravih iseljenika …onako željni svako malo rodne grude nas ili naših…
PUT ISTINE
PISMO JEDNOM LIJEČNIKU ...drugi dio
piše: Dražen Radman
… Jesmo li uistinu toliko bolesni da ne shvaćamo da smo svi mi, zapravo, umirući ljudi kojima je potreban spasonosan lijek? Jesmo li zaista toliko slijepi da ne shvaćamo da bez lijeka za vid ne možemo ništa drugo nego glavom tući o neki zid?
Jesmo li uistinu toliko hromi da ne shvaćamo da bez lijeka za hod mi ne možemo a da ne posrćemo i padamo kroz ovaj nepredvidiv i strmovit život?…
PISMO JEDNOM LIJEČNIKU
-prvi dio-
piše: Dražen Radman
Sjećate li se one gospođe kojoj ste prošlog mjeseca na hodniku bolnice, gotovo u prolazu i ne gledajući je u oči, samo kratko rekli da njenom mužu više nema pomoći i da se pripremi za ono najgore? Zatim ste rekli da žurite pozdravljajući je tonom kojim se pozdravlja svog prijatelja nakon običnog razgovora u nekom kafiću.
Spomenuta gospođa tog je dana došla kući uplakana zbog bolne vijesti koju je saznala od vas. Ali, plakala je još zbog nečega – …
SINE, DEČKI NE PLAČU
piše: Jasna Župan
Bože samo kada sjetim ćime su me tješili u djetinjstvu ne mogu vjerovati da sam na to padala ali sam sigurna da je tada to sve tako ozbiljno zvučalo čim mi se urezalo u pamćenje.
Ne znam zašto, ni tko je tako odredio ali rođena sam pod ‘kategorijom’ onih koji sve uzimaju k’srcu što znači da mi je pustiti suzu, što bi rekli, kao ‘dobar dan’.
Dobro možda se to sada malo promijenilo pa ne znam jesam li…