piše: Sonja Breljak
Essen/ Oni koji i djelomice prate Hrvatski glas Berlin znaju kako je glavna urednica, točnije gore potpisana ja, trebala knjigu “Ono malo duše” autora Emila Cipara, našeg pokojnog urednika i kolumnista, preminulog 10.10.2014. godine, predstaviti u netom prošli petak, u Essenu. I bi tako. Jer, ove vam prve dojmove i pišem iz središta Essena. Rano je jutro, vani je ugodna tišina jer je ulica u centru Essena gdje me ljubazni domaćin, Hrvatska matica za Ruhrgebiet smjestio u hotel, gradska, pješačka, trgovačka zona.…
07 KOLUMNE
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
POLAKO – I BIT ĆE DOBRO
Život i priča iz kojih se uvijek i iznova, da puno naučiti
PUT DOBROTE /Iz naše arhive … objavljeno 24.02.2014
piše: fra Miro Babić iz Kenije
Dovezao sam se do centra Subukije, rastao s mojim bosanskim gostima pa produžio na lokalni market kupiti hranu za srednju školu koju za siromašne đake vodim ovdje u misiji.
Školska godina je upravo počela, uselilo se oko 150 đaka od drugog do četvrtog razreda, a prve razrede tek trebamo upisivati pa će tako, ako Bog da, doći još stotinjak djece.…
GOVOR KOJI ME SKORO SAHRANIO
(Nakon 40 godina u svom Brodu sa svojima – III. nastavak)
piše: Josip Prudeus
Dok normalni pisci, spisatelji, književnici, ljudi peru vični pišu kraće i duže pjesme, slažu mudrotvorine u više-manje tanje i deblje knjige, slažu svoja djela na police knjižnice i knjižare – ja črčkao svega pomalo.
Istinabog, ostade nekoliko knjižuljaka (svaki na svoj način manjkav). Sadržajne grijehove primam na se, ali glede uređenja, ni za živu glavu, propuste nisu priznavali oni koji bi ih uređivali, sređivali, tiskali.
SVJEDOK DOGAĐAJA
piše: Stjepan Poljaković
Prošlog vikenda vaš Periskop se zahvaljujući jednoj, od milja zvanoj Tante Gloriji, vinuo u visine i to doslovno. Ima tome četiri tjedna kako me spomenuta pozvala da budem gost na njenom krštenju 4. lipnja ljeta 2016.
Nije bilo druge nego skupiti maksimalnu hrabrost i minimalni teret i krenuti na let u nepoznato.…
TJERAJUĆI SMEĆE, VRAĆAMO SMEĆE
Piše: Antonio Gavran
Naslovivši ovaj tekst naslovom koji i nije u mojoj prirodi oglašavanja, javljam se za komentar na besmislenu političku situaciju u kojoj se po tko zna koji puta može primijetiti kako političkoj eliti do ničeg nije osim do vlastitog samoostvarenja.
I sada će se tu javiti lijevo orijentirani pa reći dok smo mi bili… desni će ih poklopiti prozivajući ih jugoslavenima, pa će onda oni njih nazvati ustašama i tako u nedogled.…
NAJLJEPŠE JE ĐAČKO DOBA. MOŠ’ MISLIT
(Nakon 40 godina, u svom gradu sa svojima – II. nastavak)
Griota je ispovidam javno,
Bio skoro, ge sam bijo davno.
Lud propustih tolike prilike
sresti drage, davno učenike. Sada
Sam bio, a bilo je pravo
u jesen sam doći obećao–
piše: Josip Prudeus
Idemo dalje. Nastavak drugi.
Tko nije pročitao prvi tekst Tko neka ga potraži, ali i ne mora. Ukratko, tamo sam pisao sjećanje na Brod dok sam još bio dijete, malac.
Sada ću se prisjetiti svoga školovanja, radi svojih đaka koji o tome pojma nemaju.
Krivo misle koji misle da su mene pametnog rodili. Taman posla.
Dobro misle koji misle da sam tijekom radnog vijeka najradije bio učo.
No učitelj se ne rađa pa sam i ja tako derao prvo klupe učeničke.
Ova poznata, poznata u naslovu, jedino je u vrijeme moga školovanja, vrijedila u đačkim spomenarima.…
LIPANJ S NJIMA
Tekst i foto: Sandra Marelja Muić
Prišuljao nam se lipanj brzo, gotovo iza leđa i doveo šaroliko mnoštvo turista u lipi moj grad. Evo ih, tu su, došli su, živi su – živi smo.
THE TURISTI, posjetitelji koji za Hrvate nose mesijansku poruku u bolju budućnost, iako svi skupa završavamo u Huxleyevom Vrlom, novom svijetu samo što to ne shvaćamo tako. Još je tu uglavnom riječ o …
PROBUDI SE I ŽIVI
TURBULENTNA VREMENA
piše: Žarko Delač
Posljednja tiskovna konferencija predsjednika hrvatske vlade dodatni je čavao i lijesu pesimista koji stalno govore kako je u Hrvatskoj loše, loše se živi, caruje korupcija i pravna nesigurnost i tako dalje.
No šte se u stvari dogodilo?
Ništa posebno već sasvim uobičajeno u zapadnim višestoljetnim demokracijama, a to je razlaz političkih neistomišljenika.…
BOKELJKA
Svaki djelić toga zaljeva osjećam kao dio sebe… zato što sam, jednostavno rečeno- Bokeljka!
piše: Snježana Akrap- Sušac
Slika prva
Zarobljena u sjećanjima? Ne. Jednostavno- Bokeljka!
Što to znači, pitam se jednog ožujskog jutra u 5 sati. Približavam se godinama kada prošlost postaje prisutnija od sadašnjosti. Slike se smjenjuju kao na filmskoj traci.
Evo, vidim djevojčicu koja nosi stolicu do prozora da bi vidjela Barbaru kako se bori s valovima. Gleda puna straha da more ne…