događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Iz naše arhive ...objavljeno 29.05.2013.
piše: fra Miro Babić
Kenija/ Kada sam konačno svoj 40-godišnji terenac kojeg već godinama vozim bez kočnica, s napuklom šoferšajbom i bez retrovizora uspio zamijeniti mlađim polovnim terencem, već nakon par dana imao sam nezgodu na blatnim putevima koji jedino postoje ovdje oko mene.
Bilo nas je petero – dvojica fratara i troje volontera iz Njemačke, otklizali…
Željka je bila jedna od nas. Negdje oko Uskrsa od kolegice S. čuo sam da nije dobro. Tada sam odlučio ne dopustiti da ode neprimjetno. Danas mi je kolegica I. proslijedila osmrtnicu, borba je završena. Oni koji su imali sreću poznavati ju, putovati s njom, znaju zašto ovo i ovako pišem.
piše: Stjepan Poljaković
U svakom poslu postoji nešto što manje volimo.
U poslu nas 24-satnih njegovatelja većina nas ne uživa u čestim putovanjima. Pomisao da nam valja sjesti u kombi i truckati se od 4 do 14 sati, ovisno o pokrajinama, izaziva u nama stanovitu dozu nervoze.…
MOJE RAZGLEDNICE
tekst i foto: Marijana Šundov
Bila je to predivna noć, sa blagim vjetrom koji je donosio miris dalmatinskog bilja, zvijezdama jasno vidljivim na tamnom nebu i osjećajem radosnog iščekivanja početka lijepog događaja. Iznad nas su lagano treperile krošnje drveća. Bio je to predah od svakodnevice i savršen završetak dana.
Sada, nakon gotovo godinu dana, mogu reći kako je to meni bio jedan od najljepših dana protekloga ljeta. I posjet još jednom „malenom mjestu srca moga“.
Suprug i ja smo taj dan imali priliku na jedan dan otići iz Splita u…
Poezija koja me ne probudi, ne uznemiri, ne zapali, ne otvori u meni neku davno zatvorenu sobu ili barem neki sobičak, rijetko ostaje sa mnom.
piše: Lada Franić
S godinama sam shvatila da poeziju ne čitam kao kritičarka, ni kao profesorica pa čak ni kao autorica.
Čitam je kao netko tko od književnosti još uvijek očekuje događaj, onaj poznati uzlet.…
U traganju za izgubljenim Hasanom
piše: Lada Franić
(Razmišljanje koje me opsjeda od srednje škole kad sam pročitala prvi put roman M. Selimovića “Derviš i smrt“)
✨Citat:
“Rekao sam Hasanu da su ljudi, kao što je on, prava blagodat, poklon koji nam sâm Bog šalje, i zaista mislim tako. On nekim nepoznatim čulom osjeti kome je pomoć potrebna i pruža je kao lijek. Čarobnjak, jer je čovjek. I nikad ne napušta onoga kome je pomogao, vjerniji nego brat. Najljepše je što njegovu ljubav ne treba ni zaslužiti. Da je trebalo da je zaslužim, ne bih je ni imao, ili bih je davno izgubio. On je čuva sâm, on je poklanja, ne tražeći drugi razlog osim potrebe koju sâm osjeća, ni druge naknade osim svog zadovoljstva, i tuđe sreće. Prihvatio sam nauk koji mi je dao, da ČOVJEK DOBIJA KAD DAJE.”✨…
Eeee, kad je to ikad bilo…
Iz naše arhive/ objavljeno 05.12.2013.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Da me pitate kad je to stvarno bilo i koliko dugo kolege i ja radimo na ovim stranicama, teško da bih u prvi mah izrekla pravi, točan odgovor.
Istina, nije problem zbrojiti dva i dva, pogledati kad je Hrvatski glas Berlin registriran kod odgovarajuće berlinske ustanove, no meni se čini ponekad kako je to duži, puno duži period od stvarnoga. Valjda jer je druženje i rad na stranicama, s kolegama, bio tako intenzivan.…
piše: Katarina Pejić
Nije problem u ministru. Nije problem ni u vladi. Mi bismo sada mijenjali televizor jer nam se ne sviđa program a nitko ne pita tko drži daljinski i zašto je cijela kuća navikla gledati nasilje uz večeru.
Jer kod nas je tragedija uvijek tuđa dok ne zakuca na vlastita vrata. Tuđe dijete je statistika, tuđa žena je naslov portala između reklame za ćevape i kladionice,…